FR LE MONDE 3.6.FRANC.-NJEM. ODNOSI

FRANCUSKA LE MONDE 3. VI. 1999. Trenutak 'depresije' francusko-njemačkog para "Francusko-njemački par je u 'depresiji'. Pet mjeseci nakon rođenja njihova djeteta, eura, Francuska i Njemačka su smetene. Naime, čini se da je dvoje roditelja jedinstvenog novca zapalo u 'postporođajnu depresiju', razdoblje bunila, praznine i nemira koje proživljavaju mnogi parovi nakon sretnog događaja. Oduševljeni govori Jacquesa Chiraca i Gerharda Schroedera na francusko-njemačkom susretu na vrhu u Toulouseu 28. i 29. svibnja, nisu mogli prikriti stvarnost: brak pati od 'krize umora'. Mali francusko-njemački susret na vrhu koji je istog vikenda održan u Lyonu na prijedlog berlinskog i francuskog Aspen instituta omogućio je, budući da je održan iza zatvorenih vrata, veću iskrenost u razgovoru. Rasprave između stručnjaka, industrijalaca i političkih dužnosnika obiju zemalja, jasno su istaknule taj umor para. Nakon pokretanja eura, Njemačka i Francuska više nemaju zajedničkih projekata, zbog čega se zabrinula većina sudionika; dvije zemlje pak sumnjaju u obrazac onog drugog i pitaju se hoće li on nastaviti život u braku. Zaokupljene izgradnjom monetarne unije, Njemačka i Francuska gotovo su zaboravile svoje nesuglasice. Sa završetkom posla i uvođenjem eura, razlike se opet ističu. One su temelj za žučnu raspravu dviju osoba u paru. Svakako, oboje prihvaćaju samokritiku. Plašeći se da njihova zemlja ne postane golemi 'industrijski muzej', Nijemci priznaju da je njihov obrazac u krizi, da je kraj 'rajnskom kapitalizmu' i da treba dublje promisliti glasovito 'socijalno tržišno gospodarstvo'. Oni priznaju da njihova zemlja jako zaostaje - 'barem desetak godina', reći će jedan sudionik - u svojoj prilagodbi globalizaciji. (...) No oboje jako vole optuživati onog drugog. Kao kod starijih parova, čuju se međusobne optužbe. One se pozivaju na konkretne primjere. Nijemci rado zadirkuju francuska poduzeća - Alcatel, EDF i druge - koja kupuju njemačke tvrtke... kako bi smanjile zapošljavanje u Njemačkoj. Francuzi upozoravaju na opetovane njemačke izdaje - na burzi, u zrakoplovstvu i telekomunikacijama - i na američki tropizam njemačkih poslovnih ljudi. Nijemci se također brinu zbog 'velike moći sindikata u francuskom javnom sektoru', a Francuzi zbog 'velike moći sindikata u njemačkom privatnom sektoru'. Poput bankara koji se udružio s američkom bankom, prvi se zauzimaju za uspostavu 'tvrdog kapitalizma' u Njemačkoj i u Europi. 'Iako bi to bilo privremeno, takva je kazna potrebna, budući da su Nijemci previše zgriješili', reći će ukratko! Francuski industrijalac, čije je poduzeće na putu da se udruži s njemačkom skupinom, odgovorit će mu predlažući 'socijalni kapitalizam' koji vodi računa o osobitostima pojedinih država. Ukratko, Nijemci i Francuzi vide sada samo svoje razlike. Jamačno, oni su različiti. A današnje rasprave ponovno ističu te razlike. Neki kažu da na obje strane Rajne postoje 'različite političke koncepcije', pri čemu istok ima 'demokratski pristup', a zapad 'više republikanski', a to se protivljenje očituje u pitanjima kao što je uloga parlamenta, centralizacija i javne službe. (...) Toga se, ipak, ne boji Raymond Barre. Zahvaljujući četrdesetogodišnjem iskustvu u francusko-njemačkom dijalogu, bivši je premijer, sa svoje strane, nastojao umanjiti mogućnost rastave između dviju zemalja. Prema njegovu mišljenju, zajednički cilj mora pomoći da se par sastavi: danas to može biti samo prava europska obrana. Sumnjičavi glede uspjeha na tom području, mnogi su se sudionici ipak očitovali za zajedničko traženje 'europskog socijalnog obrasca', 'franjemačkog' obrasca. Neki su sudionici predlagali da se on izradi na temelju talijanskih planova, a ne samo američkih. Italija je postigla 'zanimljiv napredak', razvila je postupak kako poticati promjenu polazeći od građanskog društva, kojim bi se mogle nadahnuti Njemačka i Francuska", zaključuje Erik Izraelewicz.