IT-kriza-gospodarstvo-diplomati IT-2.VI.AVVENIRE-O OBNOVI ITALIJAAVVENIRE2. VI. 1999.Dobiti bitku za obnovu"(...) A što ako Viktor Černomirdin, Rus koji sa sobom nosi i nezadovoljstvo Kine, i Martti Ahtisaari, Finac koji zastupa
Europu, iz Beograda objave dobru vijest? Pripremimo se na to da se ne zanosimo: bit će to mir poput onoga koji opisuju mladi jugoslavenski katolici, mir tjeskobe i siromaštva, pet minuta opravdane radosti i godine dužne odgovornosti, prije svega nas Zapadnjaka.Počnimo od onih koji su najviše pretrpjeli, a to su kosovski Albanci. Njih više od 900.000 razasuto je po zemljama koje su ponudile pomoć, od Albanije do Makedonije, od Turske do Italije. Prema NATO-vim procjenama, kad bi rat sutra završio, prošlo bi dvije godine prije no što bi se uspjeli vratiti na Kosovo. Recimo pošteno, koliko će se njih za dvije godine uistinu htjeti vratiti u gradove koji nisu više oni koje su poznavali, na neizorana polja, među razbijene ako ne pobijene obitelji? (...)Podignimo pogled, razmislimo o regiji koja okružuje Kosovo. Hoće li, kad dođe mir, biti stabilnija nego prije? Srbija, koja će, čini
ITALIJA
AVVENIRE
2. VI. 1999.
Dobiti bitku za obnovu
"(...) A što ako Viktor Černomirdin, Rus koji sa sobom nosi i
nezadovoljstvo Kine, i Martti Ahtisaari, Finac koji zastupa
Europu, iz Beograda objave dobru vijest? Pripremimo se na to da se
ne zanosimo: bit će to mir poput onoga koji opisuju mladi
jugoslavenski katolici, mir tjeskobe i siromaštva, pet minuta
opravdane radosti i godine dužne odgovornosti, prije svega nas
Zapadnjaka.
Počnimo od onih koji su najviše pretrpjeli, a to su kosovski
Albanci. Njih više od 900.000 razasuto je po zemljama koje su
ponudile pomoć, od Albanije do Makedonije, od Turske do Italije.
Prema NATO-vim procjenama, kad bi rat sutra završio, prošlo bi
dvije godine prije no što bi se uspjeli vratiti na Kosovo. Recimo
pošteno, koliko će se njih za dvije godine uistinu htjeti vratiti u
gradove koji nisu više oni koje su poznavali, na neizorana polja,
među razbijene ako ne pobijene obitelji? (...)
Podignimo pogled, razmislimo o regiji koja okružuje Kosovo. Hoće
li, kad dođe mir, biti stabilnija nego prije? Srbija, koja će, čini
se, ostati Miloševiću, ima zbog rata prepolovljen brutto društveni
proizvod. Posljedice trpe Albanija, Bosna, Bugarska, Hrvatska,
Makedonija (mislimo, u ovom slučaju na iznenadni priljev više od
dvije stotina tisuća izbjeglica, a to je gotovo 10 posto sveukupnog
stanovništva), dok Rumunjska i Albanija (više od 450.000
izbjeglica) predviđaju pad društvenog proizvoda između 4 i 6 posto.
Plaćaju i Slovenija, Mađarska i Ukrajina, radi teškoća u
trgovinskom prometu u podunavskom području, od Crnoga mora do srca
Europe. A govorimo o zemljama koje se nalaze u kroničnim teškoćama
ili koje nastoje ostvariti složenu tranziciju (Rumunjska,
Bugarska): koje se reforme neće napraviti kako bi se 'platio' rat,
koje će privatizacije biti odgođene, koje će državne subvencije za
dječje vrtiće ili ukinute tvornice nestati iz već mršavih
proračuna?
Europsko je povjerenstvo govorilo o Marshallovu planu za obnovu
bombardiranog ili na različite načine pogođenog Balkana, iznijevši
unaprijed predviđanje troškova od 30 milijarda dolara. Međunarodni
monetarni fond i Svjetska banka već sastavljaju druge račune, u
milijardama dolara. Kao i sva predviđanja, i ova se moraju
izmijeniti na više. No, prava će odgovornost biti politička i
gotovo u cijelosti na leđima Europe. Sjedinjenim će Državama, osim
ako ne dođe do iznenadnog humanitarnog obrata njihove politike,
biti dovoljno što su proširile NATO i uništile Beograd. I možda
postavili nove vojne baze u Albaniji, odličnom položaju između
turskog krila i Europe (i sigurnosnoj mreži u odnosu na talijanske
hirove) (...). Rusiji će biti i više nego dovoljan ponovno pronađen
diplomatski ugled i politički kredit (malobrojni su vjerovali u
uspjeh Černomirdinove misije) kojega će moći potrošiti na
unutarnjoj razini (politički izbori u prosincu i predsjednički u
lipnju 2000.) i onom međunarodnom (krediti MMF-a).
Europa se, međutim, ne može time zadovoljiti. Već je izgubila rat
koji se vodio (koji su drugi vodili) na njezinu teritoriju, u
njezinu mesu. Ovisit će samo o njezinoj koheziji, sposobnosti da
konačno da dušu sjajnome gospodarskom sporazumu, sposobnosti da
dobije ili izgubi i mir", piše Fulvio Scaglione.