FR MONDE 1.6.RAZGOVOR S ZOELLICKOM

FRANCUSKA LE MONDE 1. VI. 1999. 'SAD se mora prilagoditi napretku u europskoj integraciji' Alain Frachon razgovarao je s Robertom Zoellickom, bivšim zamjenikom američkog državnog tajnika i bliskim savjetnikom republikanskog kandidata za Bijelu kuću Georgeom Bushom mlađim o budućnosti odnosa između Sjedinjenih Država i Europe: " - Kakva je budućnost prekoatlantskih odnosa? Točnije, neće li europska integracija na koncu oslabiti veze između SAD-a i Europe, nasljeđe hladnoga rata? = Europa i SAD jesu prirodni saveznici. Izazovi će u budućnosti biti višestruki: bilo da je riječ o sigurnosti, gospodarstvu ili međudržavnim pitanjima. Bolje je zajednički ih rješavati, polazeći od jakih veza koje postoje među nama, a koje je satkala povijest i zajedničke vrijednosti. No pozor: jako je važno da se ti odnosi ne uzmu zdravo za gotovo. Nikada ništa nije sigurno. Našu suradnju treba održavati i njegovati. Treba znati da će među nama biti sukoba i da se oni ne smiju toliko pogoršati da se stvori ozračje zlovolje i otuđenja. Probleme treba utvrditi i zajednički ih pokušati riješiti. Ja nastojim na jednoj činjenici: prekoatlantski odnosi ne ovise samo o vladama, već sve više o privatnim osobama i građanskim društvima. S obje strane Atlantika izgrađena je izuzetno gusta mreža odnosa te gospodarskih i financijskih interesa. Htjele to države i vlade ili ne, ta će se mreža, koja obuhvaća brojne nevladine organizacije, i dalje razvijati. (...) - Vidite li u nastojanju da se stvori zajednička europska obrana izvor sukoba sa SAD-om? = Da, vidim, ako Europljani stvore nešto što će biti u suprotnosti s SAD-om. To bi napose bilo pogibeljno na polju obrane. No vjerujem da će Europljani htjeti nastaviti usku suradnju sa SAD-om kako bi (u sklopu NATO-a) raspolagali logističkim i obavještajnim mogućnostima, a jednog dana možda i proturaketnim sustavom. Zacijelo će među nama biti problema u budućnosti. Osnovni je zahtjev da se europska obrana razvija tako da omogući operativnu suradnju sa SAD-om. - Ipak, u Francuskoj postoji mišljenje da SAD nije baš sklon europskoj obrani. = Povijesna je ironija da se Europljani, o više pitanja, potpuno varaju glede raspoloženja u Kongresu. Ovih sam dana govorio pred jednim od povjerenstava zaduženih za odobravanje naših proračunskih sredstava za obranu. Mogu vam jamčiti da su zastupnici na Capitol Hillu u potpunosti za europsku obranu, većina njih. Uostalom, bilo je to u tjednu rasprave o Kosovu. Mogu vam otvoreno reći da bi oni više voljeli da se Europa sama brine za Kosovo, nego gledati kako se SAD tamo hvata u zamku! A zadnja stvar koju žele jest trošiti novac za održavanje goleme (vojne) infrastrukture u Europi - ili u Aziji, iz istih razloga. Mogli bismo se opet naći u pogibeljnim okolnostima, najgorima koje su moguće. S jedne strane europska retorika najavljuje europsku obranu koja još nije stvorena, a s druge, američki zastupnici koji vjeruju europskom govoru i žele osloboditi Ameriku od obveza... Postoji stanovito europsko razmišljanje koje olakšava zadaću onim američkim zastupnicima koji žele da se SAD bavi vlastitim problemima. - A budućnost NATO-a? = Ne želim glumiti proroka, ali jasno je da ćemo se u budućnosti sučeliti sa zajedničkim problemima: gomilanje raketa, sjevernokorejskih i kineskih, u Pakistanu, Iranu i na Bliskom istoku. To se ne tiče samo SAD-a. Za Europu je to vrlo ozbiljan možebitni problem. On postavlja pitanje sustava za proturaketnu obranu. Zato ja želim da postoje neslaganja, da mi unutar NATO-a nastojimo potvrditi zadaću Saveza koja se sastoji u zajedničkoj obrani (članak 5. Povelje), ali mi se ipak čini razložnim da zajednički razmišljamo o budućim prijetnjama: raketama, kemijskom oružju, terorizmu itd. - No mislite li ipak da će Europa za petnaest do dvadeset godina biti kadra da ima samostalnu obranu, čak i u sklopu NATO-a? = Europa ima više vojnika nego SAD. Nije u tome problem. Kada je riječ o obrani, poteškoća je u različitoj dinamici razvitka vojne opreme s obje strane Atlantika. Amerika proživljava vojnu revoluciju, živi u vrijeme razvitka vojnih mogućnosti koje u potpunosti rabe sve nove tehnologije. To mijenja prirodu naših snaga i bitno utječe na strategiju utemeljenu na masovnim učincima i na mogućnosti da se brzo rasporedi velik broj ljudi. To nam više neće trebati. Učinak mase postići će se drugačije, na temelju dislocirane bojne moći, manjih postrojba koje su raznovrsne, pokretljivije i brže. SAD vrlo vjerojatno više neće imati potrebu da projicira svoju moć, da raspolaže udaljenim bazama s velikim snagama. Naše će se snage u inozemstvu smanjiti, kako u Europi, tako i u Aziji, sa svom političkom simbolikom koju znači takva promjena. Ja potežem europsko zvonce za znak opasnosti. Ako Europljani ne krenu u tom smjeru tako da se mogu uklopiti u ono što čini SAD, američki bi se vojni 'establishment' mogao osloboditi kulture Saveza koja njime danas vlada."