NJ 25.V.TAZ -HRABROST

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 25. V. 1999. Malo hrabrosti za utopiju "Zapad je do sada svaku etapu sloma bivše Jugoslavije popratio kratkovidnom politikom najmanjeg otpora i najmanjih troškova. Zbog toga mora platiti visoku cijenu. U Bosni je rezultat etnički podijeljena država koja se temelji na klimavu miru. Sada Kosovu prijeti ista stvar. Ako se želi dugoročni regionalni mirovni plan, od početka treba uvući Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju i Albaniju. Jasno je također, da će civilna i gospodarska obnova biti skupa. No ti su troškovi minimalni u usporedbi s onima koje bi izazvali novi ratovi. Usporedba s obilnom opremom nekadašnjeg Marshallova plana pokazuje koliko malo hrabrosti imaju političari za utopiju. UN ili OESS - ili oboje ili ni jedno od njih - koji će zapovijedati mirovnom postrojbom na Kosovu, potpuno je nevažan. Uspjeh svakog sporazuma ovisit će o tomu ima li takva mirovna postrojba jasan naputak da mir, ako zatreba, provede i silom. Kosovo mora biti međunarodni protektorat, o autoritetu međunarodne zajednice tamo se nikad ne smije raspravljati. U Bosni je nedosljednost postrojba SFOR-a pod vodstvom NATO-a bila glavni razlog nezdovoljavajućeg napretka i poslije Daytonskoga sporazuma. Suzdržanost postrojbe SFOR nije pitanje njezina mandata: on SFOR-u neprijeporno daje ovlasti da zbog provedbe mirovnoga plana i napadne. Zapravo, nedostaje odgovarajuća volja u Washingtonu, Bonnu i Londonu. Da je NATO svoje napade od početka mislio ozbiljno, Srbija bi se morala brzo suočiti s premoćnom silom, uključujući i invaziju s ciljem odvajanja Kosova da bi ga se zaštitilo. Hoće li Zapad sada imati hrabrosti iznuditi potpuno povlačenje srpskih postrojba s Kosova, potisnuti OVK u stranu i zatim razoružati cijelu regiju? Bez uvjerenja ne može se obrađivati već uznapredovale katastrofe. Prolazno rješenje za balkanski sukob u svakom će slučaju imati svoju cijenu. Međunarodna politika koja u prvom redu pokušava lakšim putem izići iz dvojbe, na kraju će opet nastradati" - piše Paul Hockens.