ZAGREB, 23. svibnja (Hina) - Hrvatska naftna kompanije INA ove će godine na dva svoja naftna polja u Sibiru proizvesti 640.000 tona sirove nafte. Već iduće godine tvrtka "Bijele noći", čiji je INA stopostotni vlasnik, trebala bi
dosegnuti proizvodnju od 1,2 milijuna tona, što je ukupna godišnja proizvodnja sa svih hrvatskih naftnih polja. Budući da proizvodnja s domaćih polja opada, Ina "kupnjom 'Bijelih noći' osigurava budućnost", ocjena je direktora Inina predstavništva u Moskvi Pavla Urode izrečena tijekom prošlotjednog posjeta skupine hrvatskih novinara Moskvi i obilaska polja u Sibiru. Prvu Ininu kupovinu inozemne tvrtke generalni direktor Ine Davor Štern opisuje i kao promjenu strategije, od istraživanja koja često ne daju rezultate i na koja je Ina proteklih 15-ak godina potrošila milijardu američkih dolara našavši tek plin na polju Ivana u sjevernom Jadranu, prema kupovini dokazanih rezervi nafte.
ZAGREB, 23. svibnja (Hina) - Hrvatska naftna kompanije INA ove će
godine na dva svoja naftna polja u Sibiru proizvesti 640.000 tona
sirove nafte. Već iduće godine tvrtka "Bijele noći", čiji je INA
stopostotni vlasnik, trebala bi dosegnuti proizvodnju od 1,2
milijuna tona, što je ukupna godišnja proizvodnja sa svih hrvatskih
naftnih polja. Budući da proizvodnja s domaćih polja opada, Ina
"kupnjom 'Bijelih noći' osigurava budućnost", ocjena je direktora
Inina predstavništva u Moskvi Pavla Urode izrečena tijekom
prošlotjednog posjeta skupine hrvatskih novinara Moskvi i obilaska
polja u Sibiru. Prvu Ininu kupovinu inozemne tvrtke generalni
direktor Ine Davor Štern opisuje i kao promjenu strategije, od
istraživanja koja često ne daju rezultate i na koja je Ina proteklih
15-ak godina potrošila milijardu američkih dolara našavši tek plin
na polju Ivana u sjevernom Jadranu, prema kupovini dokazanih
rezervi nafte. #L#
Naime, početkom studenog prošle godine INA je za 19,64 milijuna
dolara kupila američko-rusku tvrtku "Bijele noći" koja ima licencu
za proizvodnju nafte na dva polja - Zapadni Varjogan i Tagrinka. Po
procjenama Ininih stručnjaka, dokazane zalihe nafte na ta dva polja
su 10 milijuna tona, što je uz cijenu na svjetskom tržištu od 15
dolara po barelu (jedna tona je 7,3 barela) vrijednost od 1,1
milijarde dolara.
Uz političku i gospodarsku situaciju u Rusiji, upravo je cijena
nafte na svjetskom tržištu jedna od pretpostavki uspješnosti
ulaganja u "Bijele noći". Ulaganja u naftu su dugotrajna i s
rizičnim ishodom, podložna kretanjima cijena na svjetskom tržištu,
ističe Štern. U vrijeme Inine kupovine "Bijelih noći" cijena nafte
na svjetskom tržištu (ispod 10 dolara po barelu) bila je najniža u
zadnjih 20-ak godina. Cijena od oko 10,5 dolara po barelu cijena je
po kojoj bi "Bijele noći", prema Ininim računicama, "mogle
preživjeti". Pozitivne efekte, znači normalno poslovanje i pokriće
potrebnih ulaganja, osigurava im cijena od 11,4 dolara. Po
Šternovim riječima, cijeli je poslovni poduhvat kupnje "Bijelih
noći" planiran uz prosječnu svjetsku cijenu od 15 dolara po barelu.
Takva cijena, a trenutno je ona i za dolar viša, "Bijelim noćima"
osigurava profitabilno poslovanje i pokriće ulaganja. Ovogodišnji
plan investicije je 50 milijuna dolara, a trećina tih sredstava
osigurat će sama tvrtka iz vlastitih prihoda. Realizacija tog
ulaganja počet će u lipnju, a predviđa uz ostalo povećanje broja
bušotina na kojima se radi (od ukupno 414 bušotine na polju Zapadni
Varjogan proizvodnih je 167, a trenutno ih radi 67), dok će se
frakturiranjem poboljšati crpljenje na bušotinama. Ta
investicija, po riječima šefa polja Zapadni Varjogan Jevgenija
Sotskova, omogućava povećanje dnevne proizvodnje sa sadašnjih oko
tisuću tona na 2.400 i više tona.
Za Inu je značajno i da se nafta iz Sibira prerađuje u sisačkoj
rafineriji. Od Inina početka proizvodnje krajem veljače do danas je
u Sisku prerađeno 140.000 tona. Transport naftovodom započinje već
na samom polju, a dalje se odvija gotovo 7.000 kilometara dugačkim
naftovodom Družba I.
Na oko 6.000 kilometara daleko od Zagreba u nepreglednim sibirskim
poljima zaposleno je, uz oko 720 ruskih državljana, i desetak
Hrvata. "Gadno je kada dolazite prvi put jer ne znate gdje dolazite
i što vas očekuje. Ali, poslije je već lakše", objašnjava Zdravko
Pravica, jedan od dvojice hrvatskih zamjenika direktora "Bijelih
noći", po dolasku u Radužni, 2.700 kilometara od Moskve udaljeni
grad u kojem se nalazi sjedište tvrtke. Treba se, kaže,
prilagođavati i priviknuti na velike sibirske promjene, od minus
40, 50 stupnjeva Celzijevih i izuzetno kratkih dana zimi, do
visokih ljetnih plus 35 stupnjeva uz veliku vlagu i tek nekoliko
sati ne noći već sumraka.
Neka svatko zamisli kako bi se osjećao da dolazi na pet tjedana u
Sibir, riječi su kojima svoju drugu petotjednu sibirsku turu
opisuju Ivan Džabo i Krešimir Keglević. Uz financijsku stranu, njih
dvojica sa svojih 30-ak godina odlazak u sibirsku tajgu
objašnjavaju i kao zanimljivost i kao poslovni izazov. I u Zagrebu
su radili u ekonomskom odjelu Ine, ali rad u Radužnom omogućava im
veću samostalnost, ali i veću odgovornost. Iako rad u Sibiru,
naročito za radnike na 40 do 60 kilometara od grada udaljenim
poljima gdje proizvodnja cijele godine teče 24 sata, znači rad bez
uobičajenog radnog vremena Ivo, rođeni Zadranin i član klape
Dalmati, sa sobom nosi i u Moskvi kupljenu gitaru. Poslužit će za
slobodno vrijeme i odmor, jer u Radužnom, gradu sa 40.000
stanovnika osnovanom prije 22 godine upravo zbog nafte, kažu, nema
ni jednog kafića, mjesta na koje bi se moglo izaći. I tako pet
tjedana, a onda ponovno u Zagreb na tri tjedna odmora.
Nevenka Brčić
(Hina) bn ds