RDW 19. V.-OBNOVA JI EUROPE

RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW 19. V. 1999. Glavne točke programa obnove jugoistočne Europe "Dok se s jedne strane nastavljaju NATO-vi napadi na Jugoslaviju, a s druge se strane na diplomatskom parketu traži moguće političko rješenje, već se uvelike razmišlja o 'vremenu poslije' . Tako i njemačko gospodarstvo već odavno razvija planove za obnovu regije Balkana. Formulacijom takvih koncepata ne može se početi tek kad mir bude tu, kaže dr. Peter Danylow, voditelj poslova odbora za istok u njemačkom gospodarstvu, jer je izvanredno važno već unaprijed i jasno razraditi na kojem se temelju moraju povezati hitne mjere pomoći s pravim gospodarskim programima obnove u jugoistočnoj Europi. Danylow je glede toga predočio papir s glavnim točkama. Jedna od zamisli vodilja pritom je da u buduće ne treba tražiti precizna rješenja - pogrješka koja je po mišljenju njemačkog gospodarstva počinjena poslije Daytona u Bosni i Hercegovini. Jer na posljetku, pojedine se regije, nove suverene države, ne može obnavljati autonomno, jer kao nacionalna gospodarstva nisu sposobna opstati. Danylow: 'Ono što uistinu trebamo, a to se mora naglasiti pravodobno i jasno, jest nova gospodarska integracija na Balkanu. A ta bi integracija morala uključiti Albaniju, Bugarsku i Rumunjsku, a time i Saveznoj Republici Jugoslaviji, Makedoniji i Bosni i Hercegovini ponuditi mrežu gospodarskih odnosa u čijim se okvirima mogu etablirati i suvremene gospodarske strukture, dakle, primjerice energetska mreža sa zajedničkim pogonom'. Danylow predlaže izgradnju balkanske zone slobodne trgovine - Balkan Free Trade Area. S jedne bi strane vodeća elita u pogođenim zemljama napokon morala shvatiti da bez gospodarske integracije nema ni traga izgledima za postizanje ičega za dobrobit njihovih naroda. Da cjelokupna regija ima gospodarsku budućnost samo ako se prevlada krajnji nacionalizam, šovinizam. Osim tih političkih razloga, postoje i sasma gospodarski. Danylow: 'Inozemne se ulagače može pridobiti za obnovu te regije samo ako se može zajamčiti da će ulaganja biti rentabilna. To znači da se primjerice izgradi industrijska struktura cijele balkanske regije, koja bi primjenjivala zajednički sustav razdiobe energije. Industrije se mogu izgraditi samo ako se prometni sustav izgradi prema kriterijima međunarodne slobodne trgovine. A svrha slobodne trgovine je i to da nacionalne protekcionističke mjere ne dovedu do toga da se čuvaju zastarjele industrije koje zapravo u uvjetima utakmice ne mogu opstati.' Politika i znanost morale bi oblikovati proces planiranja u dijalogu, jer često jedna strana premalo zna o potrebama i kriterijima odlučivanja druge strane. U tom smislu već su održani razgovori između njemačkih gospodarskih udruga, s jedne strane, i ministarstva gospodarstva, ministarstva vanjskih poslova i ureda kancelara, a nit razgovora ne smije se prekinuti. Jer, kaže Danylow: 'Zahtjevi ne pomažu, zahtjevi njemačkom gospodarstvu da se zdušnije angažira, ako se ne zna unaprijed pod kojim će uvjetima imati smisla kopanje lignita, dakle mrkog ugljena na Kosovu i kako to povezati s rekonstrukcijom elektrana i kako pak to povezati s elementarnom ponovnom uspostavom logističkih sustava, dakle prometnica. Sve to je presudno, to je važno i netko to mora pravodobno unijeti u raspravu'. U ovom je trenutku, dakako, kad se još ne vidi ni svršetak oružanog sukoba, teško dati vremenske prognoze. Danylow upozorava pritom na veliki problem koji nije poznat tek iz Bosne i Hercegovine: u mnogim slučajevima su sredstva brze pomoći otekla u privatne kanale ili u projekte usmjerene na neposredan uspjeh ili dobitak. Time se nipošto ne može postići trajna reorganizacija narodnog gospodarstva. Danylow: 'A to na žalost vrijedi za cijelu bivšu Jugoslaviju, još se uvijek susrećemo s oblicima svijesti koji rado i dalje provode samoupravni socijalizam starih obilježja s inozemnim novcem. Katkad je teško uvjeriti da nema nikakvih izgleda da se time izgradi industrija'. A baš zbog tog držanja mnogobrojnih odgovornih u jugoistočnoj Europi, kaže Danylow, ima poteškoća sa za sada često rabljenim pojmom 'Marshallova plana' za Balkan. Da je taj plan poslije Drugog svjetskog rata bio uspješan u posve drukčijim okolnostima i da se stoga ne može prenijeti na Balkan. Tadašnja njemačka vodeća elita osjećala se obveznom da njemački narod izvede iz 'katastrofe stoljeća'. Ti su političari htjeli integraciju s ostalim svijetom, htjeli su rehabilitaciju Njemačke u suradnji naroda. No, kaže Danylow: 'Sada takve svijesti ipak nema u Saveznoj Republici Jugoslaviji a nedostaje i - da to oprezno formuliram - u nekim drugim državama, među akterima koji tamo imaju odgovornost. Moraju razumjeti da je njihova prvenstvena zadaća, bilo u Makedoniji, u Srbiji, u Bosni, o Albaniji da se i ne govori, ponovna izgradnja njihovih gospodarstava i njihov takav ustroj da ta narodna gospodarstva imaju izgleda donekle konkurentno sudjelovati u tom velikom europskom gospodarskom prostoru" - piše dr. Bettina Burkart.