FR-LE MONDE 18.5.JOSPIN-SOC.REFORME

FRANCUSKA LE MONDE 18. V. 1999. Socijalna slagalica Lionela Jospina "Slaže li Lionel Jospin u ovome času, komad po komad, socijalnu slagalicu čiji mu dijelovi nisu poznati? Reforma mirovinskog sustava, skraćenje radnog vremena, smanjenje socijalnih davanja i nadzor nad troškovima u zdravstvu teška su pitanja koja bi se mogla međusobno sukobljavati i sljedećih mjeseci dovesti u pitanje dosljednost njegove socijalne politike. O tomu smo dobili prvu sliku koncem travnja, s objavljivanjem izvješća pročelnika Fonda Jeana-Michela Charpina o 'budućnosti naših mirovina'. Zbog dosljednosti, g. Jospin bi teško mogao prihvatiti zamisao - za koju se jako zauzima g. Charpin - o produljenju plaćanja osiguranja na 42,5 godine. Kada se uključio u tešku izradu drugog zakona o 35 sati, koji treba dovesti do općeg skraćenja radnog vremena, morao je protumačiti Francuzima da će ubuduće morati raditi i više i manje u isto vrijeme: manje u tjednu, mjesecu i godini, kako bi se otvorila nova radna mjesta; ali više u životnom razdoblju, kako bi imali pristojne mirovine. Nije to mogao učiniti, budući da prilike na tržištu rada, barem u sljedećih deset godina, onemogućavaju takvo produljenje životne dobi prema radnom vijeku, unatoč očekivanom rastu životne dobi. Mladi u prosjeku stupaju na tržište rada u dvadeset i prvoj godini, kroz mala vrata privremenih poslova, više od 80 posto radnih mjesta temelji se na ugovorima o radu na određen rok ili na zamjenama. 'Stari', o kojima samo ime govori da su stari, prerano napuštaju posao: manje od 40 posto ljudi u dobi između 55 i 64 godine još je aktivno, što je jedna od najnižih stopa u Europi, a samo polovica umirovljenika izravno ide iz radnog odnosa u mirovinu. Stoga možemo razumjeti da je g. Jospin, u trenutku podnošenja Charpinova izvješća, želio istaknuti potrebu 'obnove društva s punim radnim vremenom'. Također je razumljivo zašto je g. Charpin mislio da treba objasniti kako njegova reforma 'pretpostavlja drugačije gospodarske prilike' i spoj dvaju uvjeta: da ostanak starijih na radnim mjestima ne onemogućava pristup mladih na tržište rada, što bi smanjilo troškove mirovinskih blagajna, ali bi povećalo one za osiguranje-nezaposlenost; da poduzeća više povedu računa o kraju karijere, napose tako da ograniče mogućnost prijevremenih mirovina. (...) Danas se premijer može pohvaliti razmjernim uspjehom na polju nezaposlenosti (265 tisuća nezaposlenih) i socijalnih troškova (15 milijarda franaka u 1998., 120 milijarda za razdoblje od 1995. do 1996.). Kako god bilo, s nekih 50 tisuća radnih mjesta koja su stvorena ili sačuvana do danas, on još nije dokazao da je skraćenje radnog vremena dobar lijek za nezaposlenost. 'Treba nastaviti i treba vidjeti', kao da mu govore Francuzi. Također još mora dokazati da je kadar trajno uspostaviti ravnotežu računa u socijalnom osiguranju. Napokon, mora pokazati da može učvrstiti reparticijske sustave koji, neka nam oproste oni najliberalniji, udaraju pečat na socijalni ugovor. (...) Socijalna potražnja nema ograničenja. Potreba za socijalnom zaštitom, bilo da je riječ o zdravstvu ili mirovinama, sve je veća. Aktivno i pučanstvo u mirovini nije se odreklo porasta kupovne moći. Kada je riječ o slobodnom vremenu, ono bi moglo biti predmetom novih traženja u korist 35 sati. Kako zadovoljiti te zahtjeve i, napose, pomiriti ih? Može li se istodobno voditi širokogrudna dohodovna politika, imati visoka razina socijalne zaštite i jedno od najkraćih radnih vremena u razvijenim zemljama? Ukratko, kako složiti slagalicu na 'socijalno pametan način'. Na ta pitanja još uvijek očekujemo odgovor od Lionela Jospina", kaže se u napisu Jeana-Michela Bezata.