RFI 17. V. PREGLED TISKA

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 17. V. 1999. Pregled tiska Današnji izbori za premijera i zastupnike Kneseta u Izraelu potisnuli se, bar za danas, rat na Balkanu u drugi plan. Jedino 'Le Monde' s današnjim i jučerašnjim nadnevkom, a koji se pojavio u subotu popodne, najveću pozornost pridaje polemici oko drame u selu Koriša u blizini Prizrena. 'Liberation ' prenosi izjavu jednog neimenovanog kosovskog Albanca koji je u svjedočenju za albansku redakciju Radio Deutsche Welle dao verziju događaja koja se ne razlikuje od verzije koju daje britansko ministarstvo obrane, a to je da su srpske snage grupirale izbjeglice na pojedinim mjestima u selu Koriša i tu ih držale do početka NATO-va bombardiranja. 'Le Figaro' izvješćuje u nizu članaka pod skupnim naslovom 'NATO bez grižnje savjesti'. To se dakako odnosi na nastavak bombardiranja unatoč sve brojnijim civilnim žrtvama. 'Le Figaro' naglašava da su tijekom jučerašnjega dana zapadnjaci s 'velikom upornošću, ali ne pružajući uvjerljivih dokaza, govorili o tome kako srpske snage koriste ljudski štit'. Kome vjerovati, pita se novinar 'Le Figaroa' nakon što je nanizao niz svjedočenja i izjava u prilog hipoteze o korištenju živih štitova od strane jugoslavenske vojske na Kosovu. Nema bezgrješne prisile, ističu kao teološki duo Madeleine Albright i Robin Cook u zajedničkoj deklaraciju koju objavljuje 'The Washington Post'. No kako naglašava 'Le Figaro', ni ovaj dvojac, kao ni njihovi ostali kolege, ne nudi nikakvo drugo rješenje. Napis završava izjavom i upozorenjem predstavnika OVK već citiranim u prikazu pisanja 'Liberationa' 'Bit će još i drugih Koriša'. U 'Le Figarou' možemo pročitati danas i članak o tome kako albanska mafija zlostavlja kosovske izbjeglice. Srbi se služe živim štitom, no ni albanska mafija, koja se bogati na račun kosovskih izbjeglica, ne oklijeva učiniti isto. 'Čim vidi da se približava talijanska obalna straža, organizatori ilegalnih prijelaza Albanaca u Italiju ne oklijevaju baciti djecu u more'. Tada ih prestajemo juriti da bi se posvetili spašavanju djece , prenosi dalje 'Le Figaro' riječi zapovjednika jednog talijanskog patrolnog broda koji opisuje česte scene iz Otranskog zaljeva. Kosovske izbjeglice kojim se obećaje lak i siguran prijevoz do Italije, plaćaju za tu pogibeljnu pustolovinu od četiri do deset tisuća franaka. To su odvažni i beskrupulozni pomorci koji u svoje gumene čamce tipa Zodiak znaju nakrcati do 30-ak izbjeglica i brzinom od 40 čvorova stignu od albanske do talijanske obale. I danas na stranicama francuskog tiska možemo u rubrikama 'Odjeci i reagiranja' čitati beskrajne reakcije na nedavno u 'Le Mondeu' objavljeni članak francuskog intelektualca Regisa Debraya. Ne pamtimo da je ikad jedno svjedočenje izazvalo toliku poplavu reakcija iz koje posebno izdvajamo onu najvoluminozniju u 'Liberationu' kada je čak prvih šest stranica lista bilo namijenjeno odstrijelu Regisa Debraya, bivšeg kompanjona Che Guevare, što je svojevrsni srednjovjekovni ritual spaljivanja vještica. U takvoj količini kritika kao da se gubi karakter javne rasprave pro et contra i gotovo da se čak i zaboravilo što je rekao Regis Debray i koliko je to bilo argumentirano ili neargumentirano. To je možda razlog što povjesničar Max Gallo danas u 'Le Figarou' postavlja suvislo pitanje o odsutnosti ozbiljne javne rasprave u Francuskoj. Max Gallo ironizira na temu publicista koji uživaju svekoliku medijsku moć kao Bernard Henry Levy, a koji ne prestaju ponavljati da su ugnjeteni. Stoga Max Gallo ponavlja Marxovu formulu o opijumu intelektualaca. (...) (RFI)