RDW 17. V. RAZGOVOR S RUGOVOM

NJEMAČKI RADIO - RDW 17. V. 1999. U razgovoru za našu radio-postaju Deutsche Welle s Ibrahimom Rugovom Kimete Bytyqi je upitao umjerenog političkog vođu kosovskih Albanaca sljedeće: - Svi albanski čelnici sada se nalaze u inozemstvu. Da li ste u međuvremenu s njima stupili u vezu? Da li ste stupili u kontakt s predstavnicima OVK-a, primjerice s Hashimom Thaqijem, koji je ujedno i šef prijelazne vlade? = Tek sam prije nekoliko dana napustio Kosovo i u međuvremenu sam imao susrete s političarima i našim prijateljima. Trudimo se da učinimo što je moguće kako bismo vratili izbjeglice. Otkako sam napustio Kosovo nastojim saznati gdje se nalaze naši ljudi. Za veliki broj političko aktivnih članova ne znamo gdje se nalaze. Neki od njih su u Skopju, neki u Tirani ili na Zapadu. Neke sam već susreo. Radimo na tome kako bismo se jednoga dana sastali i toliko toga stavili na pravo mjesto. - Dakle, još se niste sastali s predstavnicima Oslobodilačke vojske Kosova. Kada ste se planirali s njima sastati? = Molim vas lijepo. Za to trebamo vremena. Znate da smo već u Rambouilletu surađivali. Mi smo inzistirali da se u pregovore uključe i predstavnici OVK. Oni su došli u Rambouillet, tamo su surađivali i potpisali sporazum o Kosovu. Moramo nastaviti u tom pravcu. Naglašavam još jednom, da je to za nas luksuz i da nemamo vremena baviti se takvim pitanjima. To je moje osobno mišljenje, ali to mogu kazati i u ime kosovskog naroda. Ne smijemo podgrijavati atmosferu. Baviti se ovakvim problemima pokazuje neozbiljnost pred svijetom, u vremenu kada se Zapad i svijet suočavaju s velikim i ozbiljnim stvarima. To za Zapad nije lako jer je svijet poslao svoje vojnike i pilote, a u pitanju su i njihovi životi. Stoga apeliram na sve Albance u svijetu da oko unutarnjih stvari ne stvaraju nove probleme. Moramo jedni druge poštovati i izgraditi političku i državnu kulturu. - Nedavno ste izjavili da je vaš susret s Miloševićem služio međusobno boljem sporazumijevanju. Možete li nam nešto reći o vašim iskustvima? = Zahvaljujem svima koji se za to zanimaju i koji su se za to zanimali. Ja sam građanin Kosova. Sve sam to proživio. Želim se o tome detaljno izjasniti. Svatko ima svoje doživljaje. Naravno, zbog moje dužnosti to je kod mene nešto drukčije. Ali sada se želim koncentrirati na moj posao. Na Kosovu su bile nazočne policijske snage. One su od mene tražile susret i ja sam se tome odazvao. Čovjek mora pokušati u svakoj situaciji izvući ono najbolje. Razgovarali smo o politici. Tražio sam od Miloševića i drugih političara da se ne sukobljavaju sa svijetom, te da ispune zahtjeve jer je to bolje za Kosovo, za Srbiju, za narod na Kosovu i u Srbiji. Mi smo dva važna naroda na Balkanu. Svi narodi su važni. Međutim, mi smo zbog sukoba postali važniji. Stoga moramo riješiti sukob na Kosovu i ostati prijatelji. I naravno da su se ti kontakti dogodili pod određenim okolnostima i pod pritiskom situacije za obje strane. Trudio sam se da se postigne obostrano povjerenje. Kao što znate, i prošle sam se godine sastao s Miloševićem. Dakle, oni su izrazili želju da se još jednom sa mnom sastanu. Naravno, moje stajalište je bilo i ostalo poznato. One su iste kao što su bile tijekom mojeg boravka u Prištini. Nisam imao mogućnosti komuniciranja. - Pod kojim okolnostima je došlo do vašeg oslobađanja? = Naravno da sam od prvoga dana zahtijevao da mogu napustiti zemlju. To su tražili i zapadni diplomati, ministri vanjskih poslova, Cook, Fischer, Vedrine, Albright i drugi. Svi su se za mene zauzeli. Posredstvom talijanske vlade i zapadnih vlada koje surađuju oko kosovskog pitanja dobio sam mogućnost da napustim Jugoslaviju. (RDW)