ES 16. V. EL PAIS - INTELEKTUALCI I RAT

ŠPANJOLSKA EL PAIS 16. V. 1999. Stratezi "Evo slikovitog pogleda na rat u Jugoslaviji: SAD bombardira srce Europe uz pomoć svojih vazala u NATO-u, a sve to blagoslivlju podvodački intelektualci. Shvaćam da je to previše impresionistički pogled i da može zvučati kao uvreda, ali ništa manje teška nije ni uvreda koju moramo podnositi mi pacifisti kad nas neki raketaški intelektualci, koji se nagonski svrstavaju uvijek na ispravno izabranu stranu, nazivaju naivcima na koje se oslanja tiranija. Jasno da nitko od tih bombaških intelektualaca nije jači od nas u osudama Miloševića i njegovih zločina protiv čovječnosti, iako bi oni sigurno željeli, podsvjesno, da ti zločini budu još i gori kako bi njihova savjest mogla probaviti odvratnost tolikih nevinih ljudi koji su poginuli pod NATO-vim bombama. Možda priželjkuju otkrivanje nebrojenih masovnih grobnica punih djece koju su Srbi poklali, jer samo bi im takva okrutnost omogućila miran san i mirnu dušu, koja nije toliko nevina koliko je pod narkozom. Mrzim etničko čišćenje unatoč pripadnosti domovini čije se navodno jedinstvo i sastav stvaralo osmostoljetnim protjerivanjem muslimana s našega tla. Kao dijete morao sam pjevati pjesme koje su slavile veliko bratoubilačko klanje. Mi pacifisti znamo se nositi s tom izopačenošću. Ali neki intelektualci, pisci i lirski pjesnici uvijek staju na stranu jačega, stražare pred najboljim vratima i s toga mjesta bez ikakvih nijansa određuju tko je dobar, a tko loš. Kad bi se ta rudimentarna psihologija koju primjenjuju na Miloševića i njegove Srbe prenijela u njihovu književnost, njihove bi knjige bile pune takvih umjetnih likova. Koliko god netko mrzio Miloševića, dobar književnik od njega ne može načiniti loš roman. A sada nam se nudi lijepa predstava, kad se vidi kako neki podvodački intelektualci, suočeni s okrutnim, nepotrebnim i apsurdnim NATO-vim bombardiranjima, pokušavaju iskočiti iz stupice i pobjeći od problema. Uskoro će u cijelome prizoru biti još više patetike. Kad se počne nazirati mir u Jugoslaviji i kad poraz u ratu bude prebojan diplomatskim riječima, ugledat ćemo te intelektualce kako opet trče među ruševinama u potrazi za pravom stranom, za onom s koje će nam opet davati svoje neizbježne pouke", piše Manuel Vicent.