RDW 12. V. IZ TISKA

NJEMAČKI RADIO - RDW 12. V. 1999. Iz tiska Točno 50 dana nakon početka rata konačno se pokazalo da Slobodan Milošević želi izići iz svog bunkera. NATO-vi zračni napadi pokazuju rezultate, piše list MANNHEIMER MORGEN koji dalje komentira: Naravno da je najava djelomičnog povlačenja s Kosova tek propagandni manevar na koji saveznici ne bi smjeli nasjesti. No očito je i sljedeće - Milošević je shvatio da se dalje neće moći provlačiti sa starom srpskom taktikom, sklupčati se poput ježa dok napadač nije dokrajčen. Diktator stalno pokušava ponovno preuzeti stvari u svoje ruke. Prvo, oslobađanje američkih vojnika, zatim dozvola za izlazak Rugove iz zemlje i sada najava povlačenja dijela jedinica s Kosova. Stari lisac Milošević želi razjediniti savez. Do sličnog zaključka dolazi i MITTELDEUTSCHE ZEITUNG, koji se kao i velika većina njemačkog tiska bavi tom temom. Dnevnik iz Hallea smatra da Miloševiću ni u kojem slučaju nije promaklo da nakon neoprostivog napada na kinesko veleposlanstvo NATO-vi napadi u Sjedinjenim Državama i zapadnim zemljama nailaze na sve manju potporu. Milošević sugerira da je otvoren prema zahtjevima Zapada. U stvarnosti on s lažnom popustljivošću prakticira sve samo ne pomirljivu politiku u pitanju Kosova. Prije svega on želi zabiti klin u leđa zapadnom savezu da bi postigao prekid zračnih napada. I bonski GENERAL-ANZEIGER upozorava: Zajednica država kojoj se ponovno priključila Rusija mogla bi ponovno upasti u klopku. Čak i ako bi Beograd stvarno započeo s povlačenjem svojih vojnih, policijskih i specijalnih ubilačkih postrojba, zaobilazeći predviđenu međunarodnu kontrolu, međunarodna zajednica bi mogla biti obmanuta. Zračne napade bi tada bilo gotovo nemoguće nastaviti, a time bi vojni pritisak uvelike popustio. Milošević bi ponovno dobio dovoljno manevarskog vremena i prostora ukoliko mirovne jedinice ne bi dovoljno brzo ušle u ispražnjena područja. Koblencski RHEIN-ZEITUNG stavlja pod upitnik rezultate NATO-vih napada. Rezultati napada su uništeni vojni objekti i još mnogo toga, ali i okrnjena slika NATO-a koji će se nakon vjerojatno skorog kraja ovoga rata morati suočiti s teškom raspravom o vlastitom identitetu i zadaćama. Dobro, Rusija je ponovno u igri. Konačno, ali je li to dovoljno nakon ovako puno vremena? Podiže li to vrijednost inače oskudnoj bilansi? Tako nam trenutno ostaje samo se nadati se da će sada tek sitno sjeme mira dobiti svoje izglede. I nada za bezbrojne ljudske sudbine izbjeglica koji se u čitavom beznađu još nadaju da će političarima s velikim obećanjima pasti na pamet neko rješenje prije no što u listopadu počnu zime. A to je vrlo skoro. (...) U tom smislu S?CHSISCHE ZEITUNG iz Dresdena zaključuje: Europljani će se u budućnosti morati sve više miješati u prilike svojih susjeda. Oni neće više smjeti jednostavno prihvaćati da se pod plaštom međunarodnog prava koje po svaku cijenu štiti suverenitet, vrše genocidi i masovni progoni i morat će kršenja ljudskih prava sprječavati i uz pomoć vojnih intervencija kao posljednjeg raspoloživog sredstva. Kosovo će dakle biti teška pouka čitavoj Europi. Mi više ne smijemo odvraćati pogled. (RDW)