RDW 9.V.POSJET PAPE RUMUNJSKOJ

NJEMAČKI RADIO - RDW 9. V. 1999. Posjet Pape Rumunjskoj misija je mira i ekumenske ideje, komentar Silvia Rostochera. "Trodnevni posjet pape Ivana Pavla II. Rumunjskoj, na poziv patrijarha Rumunjske pravoslavne crkve Teoctista, u misiji je mira i ekumenske ideje. Mnoga dosadašnja inozemna putovanja pape Ivana Pavla II. ocjenjivana su, s manje ili više opravdanosti, kao povijesna. Ovo sadašnje, 86. po redu, u Rumunjsku, zaista zaslužuje taj pridjev. Ne samo sadašnji vrhovni poglavar Rimokatoličke crkve već i njegovi prethodnici više su se puta u Rimu ili na drugim mjestima susretali s poglavarima autokefalnih pravoslavnih crkava svijeta. Ovo je međutim prvi posjet Pape jednoj zemlji s velikom većinom pravoslavnog pučanstva. Od 22 milijuna stanovnika te zemlje oko 90 posto su pravoslavci, a svega 2,5 milijuna katolici, pri čemu su polovica tog broja unijati, odnosno pripadnici istočnog obreda, doduše sjedinjeni s Rimom, ali s posebnim liturgijskim obredom i tradicijom. Dakle, glavni cilj ovog putovanja neumornoga pape Ivana Pavla II. nije bio pastoralni posjet katolicima u Rumunjskoj već zazivanje kršćanskog jedinstva. Tom ekumenskom cilju podređen je i cijeli program trodnevnog boravka Pape u Bukureštu. Papa je naime ostao samo u glavnome gradu, a na žalost, pa zacijelo i ojađenost i ljutnju rumunjskih katolika, pripadnika zapadnog obreda kao i unijata, najvećim dijelom mađarskog i njemačkog podrijetla, Papa nije posjetio pokrajine s većinskim katoličkim pučanstvom, kao što su Transilvanija, odnosno Sedmogradska ili moldavska Rumunjska. Međutim, takav program Papina boravka u Rumunjskoj bio je i preduvjet njegovih domaćina, Rumunjske pravoslavne crkve i patrijarha Teoctista, za ovaj posjet. Osim toga, važan uvjet je bio i prevladavanje spora između Rumunjske pravoslavne crkve i unijata u pitanju crkvenih posjeda. Tisućgodišnji raskol između pravoslavlja i katoličanstva prošao je kroz svojevrsnu kulminaciju kao posljedicu hladnoga rata između Istoka i Zapada u proteklih pola stoljeća, a pozadina toga bile su mnogo manje razlike u teološkom naučavanju, a veće političke i materijalne prirode. Ubrzo nakon što su komunisti nakon II. svjetskog rata preuzeli vlast, započeli su, uostalom kao i u drugim zemljama s komunističkim režimima, i u Rumunjskoj, potlačivanja i progoni Crkve. Vjerske škole su zabranjene, konkordat s Vatikanom je otkazan, a 1948., po uzoru na Staljinovu taktiku podređivanja Crkve svojoj politici, i u Rumunjskoj su od države nametnutim činom takozvane 'svečanosti ponovnog ujedinjenja' uključeni ili, točnije rečeno, prisilno sjedinjeni unijati s Pravoslavnom crkvom. Pritom je dakako unijatima oduzet i njihov posjed, među ostalim oko dvije tisuća crkvenih zgrada, kao i zemljišta i drugih nekretnina. Nakon velikih političkih preokreta 1990. godine, unijati su, tada opet ojačani, zahtijevali odvajanje od nametnutog im ujedinjenja s Pravoslavnom crkvom i zatražili vraćanje svojih crkvenih posjeda. Međutim, unijati u Rumunjskoj, za razliku od onih primjerice u Ukrajini, iz niza razloga nemaju toliko snage i samo manji broj njih se odvaja od Pravoslavne crkve. Posljedica toga je da im je dosad vraćeno tek oko stotinu crkvenih zgrada. Po želji Rumunjske pravoslavne crkve tako bi trebalo i ostati, barem u tom smislu je postignut i sporazum o svršetku spora između pravoslavaca i unijata, pri čemu je na unijate određeni pritisak zacijelo vršen i iz Vatikana. Ono što nadalje ostaje teološke su razlike još od 1054. godine. Nakon prvog susreta i bratskog poljupca tadašnjeg pape Pavla VI. i pravoslavnog patrijarha Athenagorasa 1964. godine, činilo se da su otvoreni izgledi za proces ponovnog sjedinjavanja dviju crkava. Međutim, prvo oduševljenje ubrzo se rasplinulo, a dijalog teologa je zastao. Kršćane Istoka i Zapada još dijele velike razlike. Također ni sadašnji papa Poljak Ivan Pavao II. svojom vizijom Europe i Crkve koja diše na dva plućna krila, nije naišao na željeni odjek. Nakon velikih političkih promjena od 1989., dijalog Rima s Pravoslavnim crkvama gotovo je potpuno zamro, a stara su predbacivanja i međusobne optužbe čak pojačane. U najnovije vrijeme tome pridonosi kriza i rat oko Kosova, upravo na granici tisućgodišnje podjele utjecaja istočnog i zapadnog kršćanstva. Uz napore za oživljavanjem ekumenske ideje, u središtu pozornosti dva crkvena poglavara bili su razgovori o mogućnostima uspostavljanja mira. Nakon 945 godina raskola između pravoslavlja i katolicizma, mnogih pokušaja ekumenskog približavanja posljednjih desetljeća, već je sam posjet prodor u nove odnose gotovo tisuću godina podijeljenih dviju velikih kršćanskih crkava i mogao bi otvoriti vrata u svijet pravoslavlja. Tako je Papa već dobio poziv za posjet Ukrajini, želja mu je posjetiti i Armeniju, a dakako ponajviše Rusiju. Stoga ne iznenađuje da je Vatikan taj posjet Pape Rumunjskoj već unaprijed ocijenio uspjehom, a rumunjski je patrijarh samu činjenicu da je do toga došlo označio dijelom 'duha Božjeg' jer je nemoguće da tako nešto mogu upriličiti samo ljudi svojim skromnim snagama, naglasio je patrijarh". (RDW)