HRVATSKA PRED PRISTUPOM U WTO

ZAGREB, 9. svibnja (Hina) - Aktivnosti oko pristupa Hrvatske u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) u završnoj su fazi, a najesen se očekuje i prijam u punopravno članstvo te organizacije sa 135 članica koje si uzajamno jamče status najpovlaštenije nacije u trgovini. Članstvo u WTO-u jedan je od uvjeta ulaska Hrvatske u europske integracijske procese, osobito CEFTA-u i EU, što je hrvatski nesumnjivi gospodarski prioritet.#L# Članstvo Hrvatske u WTO-u utjecat će na položaj hrvatskog gospodarstva i na domaćem i na inozemnim tržištima, jer će do izražaja doći njegova konkurentna sposobnost i spremnost za tržišnu utakmicu. Zna li se da zemlje članice ostvaruju preko 90 posto svjetske trgovine, razvidno je da je aktivnije djelovanje Hrvatske u svjetskoj razmjeni nezamislivo bez članstvo u WTO-u. Iako će članstvo donijeti i probleme za pojedine grane gospodarstva zbog liberalizacije, izboreni vrlo povoljni rokovi prilagodbe daju prostora za restrukturiranje i osiguravanje mehanizama koji će pospještiti konkurentnost naših proizvoda. Nakon sastanka Radne skupine za prijam Republike Hrvatske u WTO u Ženevi 4. svibnja, na kojem je razmatran nacrt dokumenta o pristupu, ministar gospodarstva Nenad Porges najavio je kako će se zadnja formalna sjednica Radne skupine održati početkom srpnja. Dotad je potrebno još ponešto usuglasiti oko dokumenta o pristupu, nakon čega Glavno vijeće WTO-a donosi odluku o prijamu koja, nakon ratifikacije u Hrvatskom državnom saboru, omogućava punopravno članstvo, pojasnio je ministar gospodarstva. Pregovori odnosno formalni postupak prijama Hrvatske u WTO traju već više godina. Završeni su pregovori sa šest zemalja, pregovori o industrijskim proizvodima su praktički završeni, preostaju do kraja svibnja pregovori sa sedam zemalja o poljoprivrednim proizvodima, a s tri o uslugama, pojašnjavaju u Ministarstvu. Ministar Porges napominje kako je Hrvatska dobila potporu Europske unije za punopravno članstvo i praktički su dogotovljeni dvostrani razgovori s EU o pristupu naše države WTO-u. Na sjednicama Radne skupine WTO, multilateralnim i bilateralnim pregovorima razmatrana je usklađenost hrvatskog trgovinskog, carinskog, deviznog, poreznog i drugog zakonodavstva s pravilima koja vrijede u ugovorima sklopljenima u WTO. U međuvremenu je obavljeno i niz izmjena u zakonodavstvu, kako bi se Hrvatska prije završetka procesa pregovora u WTO približila međunarodno dogovorenim standardima u trgovinskoj i carinskoj politici. Izravno je pregovarano s zemljama koje su izrazile svoj interes pregovarati o carinskim uvjetima za pristup njihovih roba na hrvatsko tržište i o uvjetima za pružanje usluga na hrvatskom tržištu. Bilateralni dogovor sa svakom od tih zemalja o najvišim prihvatljivim stopama carinske zaštite u Hrvatskoj za pojedinu robu preduvjet je za završetak multilateralnih pregovora. Hrvatska je započela pripreme za pristupanje Općem sporazumu o carinama i trgovini (GATT) 1993., kada je istodobno počeo i postupak učlanjenja Hrvatske u WTO, jer je GATT sastavni dio režima WTO. Tijekom lipnja i srpnja 1996. godine Hrvatska je dostavila niz dokumenata i odgovora na dodatna pitanja zemalja članica, a Hrvatska je iznijela svoj prijedlog tarifnih koncesija odnosno ponudila robu na kojoj je spremna sniziti carinu kao svoju "ulaznicu" u članstvo Svjetske trgovinske organizacije. Za prijam u WTO obveza je Hrvatske priprema prijedloga - popisa najviših carinskih stopa i obvezivanje da se ni pod kojim uvjetima neće povećati carine iznad stopa utvrđenih tim popisom. To praktički znači smanjivanje sadašnje razine carina. Najteži su pregovori kod poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, jer većina pregovaračkih partnera još uvijek ocjenjuje predložene maksimalne carinske stope previsokima. Međutim, prihvaćeno je da se snižavanje carina za pojedine osjetljive proizvode obavlja postupno tijekom prijelaznog razdoblja od pet godina. Stanje u bilateralnim pregovorima o carinama za uvoz industrijskih proizvoda je različito: izmjenom inicijalne ponude Vlade RH, maksimalna visina carinske zaštite bila bi 20 posto i odnosila bi se na naftne derivate, cement, gotove tekstilne proizvode, neke vrste papira, bitumenske proizvode. Za ostale proizvode visina carinske zaštite bila bi do 15-ak posto. Po ranije objavljenim podacima Ministarsva gospodarstva, iznimku bi činile one skupine proizvoda za koje najznačajniji pregovarački partneri (EU i SAD) inzistiraju na prihvaćanju dogovora u okviru Urugvajske runde pregovora o potpunom ukidanju carina (lijekovi, papir, željezo, čelik, obojeni metali, drvo i oprema za graditeljstvo, medicinska oprema, namještaj i igračke) ili harmonizacija carina na razini 5,5 posto ili 6,5 posto za proizvode kemijske industrije. Za spomenute je proizvode prihvaćena nulta carinska stopa (0 posto) u slučajevima kada se radi o robi za koje, u sirovinskom segmentu, nema proizvodnih mogućnosti u Hrvatskoj ili se u domaćem prerađivačkom sektoru ne proizvode, niti je za očekivati da bi se mogle početi proizvoditi. Kod proizvoda za koje u Hrvatskoj postoje proizvodne mogućnosti ili se proizvode u određenom opsegu, Hrvatska ne prihvaća zahtjev za ukidanjem carina, već postupno sniženje carina kroz dvogodišnje ili petogodišnje razdoblje, na razinu 10 ili 5 posto. Za određene najosjetljivije proizvode crne metalurgije, industrije aluminija i papirne industrije, u sadašnjoj fazi pregovora unatoč zahtjevima za potpunim ukidanjem, carina bi bila zadržana na razini 15-18 posto i Hrvatska ne predviđa njihovo stupnjevito snižavanje. Stoga je za očekivati traženja pojednih država za dodatnim pojašnjenjima razloga radi kojih nisu učinjene veće koncesije kod ovih proizvoda. U sektoru kemijske industrije kod najvećeg dijela proizvoda predviđa se carina od 5,5 ili 6,5 posto, s time da je kod dijela proizvoda koji se proizvode u Republici Hrvatskoj prihvaćanje te razine carinske zaštite prolongirano na dvije odnosno pet godina, osim kod umjetnih gnojiva kod kojih je predviđena carina od 15 posto. Darko Buković (Hina) db ds