FR-LE MONDE 6.5.AMERIKA

FRANCUSKA LE MONDE 6. V. 1999. Neobično američko blagostanje "SAD živi u dobrom raspoloženju: 'veličanstveno američko širenje', kako reče Michel Camdessus, glavni direktor Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), ne pokazuje znake popuštanja. Prvi put u povijesti, indeks Dow Jones glavnih vrijednosti na Wall Streetu premašio je u ponedjeljak 3. svibnja najvišu točku od jedanaest tisuća bodova, pošto je 16. ožujka ('Le Monde'od 5. V.) prvi put prekoračio gornju povijesnu granicu (deset tisuća bodova). Nekoliko dana ranije doznalo se da je rast američkog bruto domaćeg proizvoda (BDP) u prvom tromjesečju bio +4,5 posto na godišnjoj razini, što je gotovo jedan bod više od onoga što su očekivali gospodarstvenici. 'Naše je gospodarstvo prošlo kroz vrtloge s izvanrednom izdržljivosti', istaknuo je prije nekoliko tjedana Alan Greenspan, predsjednik američke središnje banke. Svjesni svog opet pronađenog blagostanja - jednog od najdužih, budući da traje već devetu godinu - SAD ima razloga da vjeruje kako mu je određeno mjesto vodeće države. To se vodstvo ne očituje samo na Balkanu, gdje se ratni napori Washingtona lako mogu financirati solidnim proračunskim viškovima, već i u financijskim ustanovama poput MMF-a, gdje se Amerika - opet - pojavljuje kao uzorna učenica međunarodne zajednice. Je li taj uspjeh čudo? Pitaju se promatrači. Tijekom jedne vrlo žive televizijske rasprave prikazane nedavno na postaji PBS u SAD-u, dvojica istaknutih američkih gospodarstvenika nisu skrivali svoje iznenađenje. 'Trenutno se događaju dvije stvari koje sam držao nemogućima', ističe prvi od njih, Paul Krugman, profesor na Massachusetts Institute of Technology (MIT) u Bostonu. On dodaje: 'Nisam mislio da američko gospodarstvo može imati tako nisku stopu nezaposlenosti, bez pritiska na povećanje plaća: to je nevjerojatno!' Trajni rast bez inflacije, potpuna zaposlenost i pad kamatnih stopa: to su čimbenici uspjeha koji se često prikazuje kao vjesnik 'novog doba' u gospodarstvu ('new age'), jamčeći neprekidan rast životnog standarda za veliku većinu. Postavku o 'new ageu' (v.'Le Monde Economie' od 27. IV.) dugo su opovrgavali, najviše bankari iz američke središnje banke. No svi su na koncu priznali da prisustvujemo izuzetnom povijesnom događaju: kao što je bilo s dolaskom struje, tako je i tehnološka revolucija, sa sve većom uporabom računala, korjenito preobrazila američko društvo. Ona je omogućila da se otvore milijuni radnih mjesta u javnim službama, da se znatno potakne proizvodnja u industriji i da se oživi široka potrošnja. Ulaganja u nove tehnologije čine danas 30 posto sveukupnih ulaganja, dok u Francuskoj čine 8 posto (prema istraživanju Caisse des depots et consignations). Neobično američko gospodarstvo ne proizvodi samo dobitnike. Čitavi se dijelovi pučanstva ne mogu uključiti u tržište rada koje je sve konkurentnije. Ako imate manje od osamnaest godina i crnac ste, onda imate dobre izglede da budete jedan od mnogih koje je blagostanje mimoišlo. Milijun i pol mladih je u zatvorima, a svaki peti malodobnik živi u siromaštvu, prema nedavnom članku objavljenom u 'Washington Postu'. Stopa američke nezaposlenosti trenutno iznosi 4,2 posto (najniža razina u zadnjih dvadeset i devet godina). No iza uspjeha SAD-a na polju zapošljavanja, krije se izuzetno gruba socijalna stvarnost. Drugo naličje američkog blagostanja je da ono nije tako trajno kako misle pristaše 'novog doba'. U ovom se času kod promatrača primjećuju prvi znaci uznemirenosti: 'Mislim da su naše prilike slične onima u Japanu... Jesmo li ranjivi? Vjerojatno jesmo', istaknuo je Paul Krugman u televizijskom nastupu na PBS-u. 'Naprotiv, odgovorio mu je Steve Roach, gospodarstvenik iz banke Morgan Stenley, postoji vrlo velika razlika između nas i Japana. Ona je u tome što se američko gospodarstvo već više od deset godina neprestano restrukturira u skladu sa zahtjevima tržišta, svjedočeći o velikoj rastezljivosti našeg sustava.' (...) Američka - a time i naša - sudbina ne ovisi samo o uspjehu rata na Kosovu, već isto toliko, ako ne i više, od Wall Streeta: 'Moguće su velike promjene na burzama zbog visoke vrijednosti vrijednosnih papira s obzirom na sadašnje i očekivane financijske rezultate poduzeća', piše MMF. Takva bi promjena 'jako smanjila potražnju' u SAD-u, dodaje Fond. No potrošnja iznosi oko 65 posto američkog BDP- a, i najveći je, dakle, cilindar američkog gospodarskog motora. Mogućnost burzovnog sloma sve nas posebno zabrinjava, budući da rast svjetskoga gospodarstva uglavnom vuče američka lokomotiva. Dođe li do naglog pada unutarnje američke potražnje, može se očekivati velika razuzdanost svjetskoga gospodarstva. 'Sljedeća će financijska kriza biti puno teža Šnego azijska i ruskaĆ, jer će to biti kriza dolara i čitavoga međunarodnog monetarnog sustava', istaknuo je nedavno Patrick Artus iz Caisse des depots et consignations. Američko je gospodarstvo krhko. Počivajući na brdima vanjskih dugova i na 'raspojasanosti zajmova' (prema izrazu Pascala Blanquea, gospodarstvenika u Paribasu), američkom bi procvatu vrlo brzo mogao doći kraj: dovoljno je da jednoga dana zajmodavci iz cijelog svijeta odbiju davati kapital nasumce, kao što se već dogodilo u Tajlandu, u Indoneziji, u Južnoj Koreji itd. U tom bi slučaju uznemirujući scenarij pada dolara, koji bi jako štetio europskoj industriji, bio sasvim moguć. Kako god bilo, lopta je još u europskom polju. To ističe i MMF: 'Ako dođe do znatnijeg slabljenja američkog gospodarstva, što se čini mogućim i poželjnim Š...Ć, Europska bi unija mogla biti jedino područje na svijetu koje bi kod sebe moglo ograničiti posljedice sasvim drugačijeg vanjskog okruženja i pomoći ostatku svijeta da izbjegne pogoršanje krize'", na naslovnici lista piše Lucas Delattre.