EKONOMISTI O BANKARSKOM SUSTAVU I NELIKVIDNOSTI

ZAGREB, 6. svibnja (Hina) - Stečajni postupak u Hrvatskoj je do sada otvoren za devet financijskih institucija - od već ranije za Vukovarsku banku do najnovijih odluka o pokretanju stečaja u Ilirija banci, Glumina banci, Komercijalnoj banci, Županjskoj banci, Građanskoj štedionici, Neretvansko gospodarskoj banci i Invest štedionici. U svima njima su potencijalni gubici veći od 50 posto jamstvenog kapitala banke odnosno štedionice. Rekao je to danas Mladen Šunjić, direktor Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka na početku dvodnevna savjetovanja Hrvatskog društva ekonomista (HED) "Aktualni problemi bankarskog sustava i nelikvidnosti gospodarstva Republike Hrvatske".#L# Podsjetivši da je država svojedobno odlučila sanirati pet banaka - Slavonsku, Splitsku, Riječku, Privrednu (PBZ) i Dubrovačku, Šunjić je rekao da je sanaciju slijedilo restrukturiranje, nakon čega dolazi privatizacija. Tako je Agencija prodala svojih 35 posto dionica u Slavonskoj banci Hypo banci i EBRD-u i više nema udjela u toj banci, u Riječkoj je banci prodano 25 posto dionica komitentima i ranijim dioničarima i sada Agencija ima 75 posto dionica, dok je u Splitskoj banci Agencija vlasnik 86 posto dionica. U PBZ-u ima vlasništvo nad 91 posto dionica, a u Dubrovačkoj banci Agencija je 100-postotni vlasnik. Nakon međunarodnih natječaja izabrani su strani savjetnici za predlaganje privatizacije PBZ-a, Riječke i Splitske banke, s naglaskom na privatizaciji uz pronalaženje strateškog ulagatelja, rekao je Šunjić. Sanacija Dubrovačke banke, pak, ističe Šunjić, "nije ni blizu završetka". Rješenje kriznih procesa u hrvatskom gospodarstvu i financijskom sustavu, predsjednik HED-a Vladimir Veselica vidi u reformama, koje se ne mogu proglašavati dekretom, te u uvođenju u uporabu znatnijeg spektra financijskih instrumenata i vrijednosnih papira. Veselica smatra da se 25-30 posto bruto domaćeg proizvoda nalazi u sivoj ekonomiji, a upozorava i na pojave "tamne ekonomije" s elementima kriminalizacije. Branimir Lokin napominje kako treba razlikovati nelikvidnost i insolventnost jer to nisu, kako mnogi govore, istoznačnice. Bankarski se sustav ne može lučiti od sustava realne ekonomije, a gospodarstvo je, po njegovoj ocjeni, u dubokoj krizi i recesiji. Lokin smatra da je 'hrvatski sindrom' defetizma vidljiv i ovdje, jer uzimamo strane stručnjake za rješavanje naših problema, na koje hrvatski stručnjaci godinama upozoravaju, nude rješenja i prijedloge, ali se to ne uvažava. Lokin je naveo da je sa sadašnjim iznosom nenaplaćenih potraživanja od 18 milijardi kuna, mjesečni porast premašio 1,5 milijardi kuna. To na godišnjoj razini znači porast dugovanja više od 15 milijardi kuna i slom sustava, ocjenjuje Lokin. Odgovor je radikalan - ili jasne i grube odluke u sustavu (priznati dugove u sustavu koje banke imaju u realnom sektoru) ili inflatorno financiranje. Lokin smatra da je hrvatski slučaj s likvidnosti identičan ruskom prije kraha, s iznimkom što su u Rusiji dug stvarali strani ulagači. Za Stjepana Zdunića, recesija je počela 1995., a slijediti će još jača. Sada smo na kritičnoj točci u razvoju realnoga sektora i nužno je redefiniranje razvojnog cilja ekonomske politike, a tek zatim utvrđivanje mjera ekonomske i monetarno kreditne politike, smatra Zdunić. Na skupu je govorio i voditelj Ureda Svjetske banke u Hrvatskoj Sandor Sipos, posebno se osvrćući na utjecaj globalne financijske krize na srednje razvijene zemlje Europe i središnje Azije. (Hina) db ds