US WT 5.V.JACKSON-DOBROVOLJCI U DIPL.

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 5. V. 1999. Jacksonijanska diplomacija "Grad je preplavljen klicajima 'carpe diem'. Sjedinjene Države moraju 'iskoristiti ovaj trenutak', rekao je vođa senatske većine Trent Lott, zahtijevajući pregovore sa Slobodanom Miloševićem. Zastupnik Curt Weldon nije ništa manje svjestan zrelosti trenutka: 'bombardiranje treba prestati ovaj tjedan', rekao je republikanac iz Pennsylvanie nakon pušenja lule mira s ad hoc odborom Rusa. 'Ako ne iskoristimo ovu prigodu, ona će biti izgubljena'. I zatim, naravno, nitko drugi do li sam velečasni Jesse Jackson, koji je zatražio da Sjedinjene Države 'iskoriste ovaj trenutak da poduzmu korak od krvavog, produljenog rata prema dramatičnoj diplomaciji'. Što to točno ovaj trenutak čini određujućim? Zašto ga je potrebno iskoristiti kao neku vrst nezamjenjiva događaja? Oslobađanje trojice američkih ratnih zatočenika čini se poput predikata svih tih priča o pravom trenutku. Da, gesta govori da je g. Milošević spreman na dogovor. No nema razloga misliti da će sutra - ili za mjesec dana - Srbi biti išta manje spremni da pristanu na vrst dogovora koji je trenutačno na raspravi. G. Milošević predlaže kraj sukobima u kojima je on neprijeporni pobjednik. Stoga je pogrješno misliti da će srpski moćnik biti zahtjevan što se tiče vremenskog odabira mirovnog dogovora. On će biti posve sretan da iskoristi bilo koji trenutak koji nudi za njega tako povoljan ishod. Trenutak, stoga, ima više veze s egom dragovoljnih ministara vanjskih poslova koji lepršaju zemaljskom kuglom. G. Jackson je prvak u tome - posredovanju u dogovorima koji postižu uzdizanje g. Jacksona. Izbor trenutka važan je za to uzdizanje. Ako g. Jackson odlazi u Beograd, natrag donosi pismo Predsjedniku, zajedno sa zatočenicima rata, i tad sukobi prestanu, g. Jackson dobiva pravo na hvalisanje u području mira. A g. Jackson se dobro osigurao da, dođe li do mira, on bude prvi koji će svojatati zasluge. Tu je bila molitvena skupina s g. Miloševićem. Kad su se tri vojnika vratila u Njemačku, g. Jackson je bio tamo da preuzme telefonske pozive njihovih obitelji prije nego što im je predao slušalicu. I zatim je tu to pismo g. Miloševića. Trebamo li vjerovati da je bombardiranje NATO-a bilo toliko djelotvorno da u Beogradu više nema ni jedne jedine telefonske linije ili telefaksa? Ako je vrijeme toliko važno, zašto g. Jackson jugoslavenski mirovni prijedlog nije poslao elektronskom poštom u Bijelu kuću? Umjesto toga, g. Jackson je stigao kući mašući pismom poput Nevillea Chamberlaina modernoga doba. Taj čin pokazuje da g. Jacksonu nije važan mirovni plan, per se, već mirovni plan koji dostavlja g. Jackson osobno. Isto se, naravno, može reći za g. Weldona, koji je zaljubljen u trenutak samo zato jer se radi o njegovu trenutku. Dragovoljci izgleda ne mare je li mir stvaran ili šupalj, tako dugo dok je to njihov mir. Razmotrite prijedlog koji je pokrenuo zastupnik Brad Sherman. Kalifornijski demokrat bi podijelio Kosovo, tako da dio stavi pod nadzor Rusije, a dio pod nadzor NATO-a. Možda bi g. Sherman želio izgraditi zid kad je već u blizini? Taj bi zakonodavac ponovno stvorio jednu od najsramnijih ikona hladnog rata - zemlju podijeljenu na Istok i Zapad. No on bi to rado učinio jer bi, ako ništa drugo, njegovo ime bilo na zidu (negdje ispod bodljikave žice). Posao je Predsjednika i ministrice vanjskih poslova da vode ratove i dogovaraju mir. I uz nešto sreće oni to čine s najboljim interesom Sjedinjenih Država na pameti. Tko zna čiji su interesi na pameti dragovoljcima? Zbog toga je, čak i kad je diplomat Madeleine Albright, diplomaciju najbolje ostaviti diplomatima", zaključuje uvodničar lista.