Đ. TIHOMIROVIĆ: NOVOSELIĆ NIJE BIO OBVEZAN PREDATI ORUŽJE TO

ZAGREB, 3. svibnja (Hina) - "Ni komiteti za ONO i DSZ a ni komandant Republičkog štaba Teritorijalne obrane (TO) Hrvatske nisu formalno-pravno morali postupiti po naredbi o oduzimanju oružja TO koju je izdao načelnik Generalštaba oružanih snaga SFRJ Blagoje Adžić". To je danas izjavio svjedok ekspert Đuro Tihomirović, pukovnik HV-a, koji je 80-ih godina radio u TO, pred članovima saborskog Istražnog povjerenstva radi utvrđivanja okolnosti i krivnje državnih i političkih tijela Socijalističke Republike Hrvatske za oduzimanje oružja od TO Hrvatske do 30. svibnja 1990. Tihomirović je članove Povjerenstva detaljno izvijestio o organizacijskim, personalnim, teritorijalnim i normativnim ustrojem TO.#L# Objašnjavajući navedenu tvrdnju, Tihomirović je istaknuo da Generalštab nije imao pravo donijeti odluku o oduzimanju oružja TO. Upitno je, dodao je, je li takvu odluku moglo donijeti Predsjedništvo SFRJ, jer se nabava oružja TO financirala iz republičkog proračuna, a Predsjedništvo je moglo intervenirati samo u slučaju izvanrednog stanja, što tada nije bilo proglašeno. Tihomirović je kazao da je general Adžić u svibnju 1990. donio odluku o oduzimanju oružja TO SRH, da je ta naredba bila adresirana na komandanta Republičkog štaba TO SRH Zdravka Novoselića. Tihomirović drži da je za to komandant Republičkog štaba trebao dobiti odobrenje republičkog Komiteta za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu (ONO i DSZ), te da trebao izvijestiti Predsjedništvo SRH prije nego poduzme određene radnje. Objasnio je da je oružje oduzeto TO i smješteno u vojarne bivše JNA, a ta je odluka obrazložena tehničkim razlozima i sigurnošću. Istaknuo je pak da je i tada Ministarstvo obrane i pismeno isticalo kako skladišta TO u cijelosti odgovaraju smještaju oružja TO. Na upit je li bilo nekoga tko tu odluku nije proveo, odgovorio je kako zna da je bilo štabova i određenih djelatnika koji su se suprotstavljali odluci o oduzimanju oružja. U izlaganju o ustroju TO Tihomirović je posebno obrazložio značaj Komiteta za ONO i DSZ kao političkog tijela. I de facto i de jure, ustvrdio je, to su bila tijela Saveza komunista. "Je li na čelu Republičkog komiteta za ONO i DSZ bio predsjednik SKH", zanimalo je predsjednika Povjerenstva Bosiljka Mišetića (HDZ). Tihomirović je odgovorio kako ne zna tko je u to vrijeme, u svibnju 1990., bio na čelu komiteta, ali da je sukladno funkciji to trebao biti čelni čovjek SKH. Tako je odgovorio i na pitanje člana Povjerenstva Milivoja Kujundžića (HDZ), koji je svoje inzistiranje objasnio riječima da je, ako je na čelu Komiteta bio predsjednik SKH, to "onda bio Račan". "Je li predsjednik SKH mogao spriječiti oduzimanje oružja TO", upitao je Miroslav Petry (HDZ), na što je Tihomirović odgovorio: "Sukladno propisima ne, ali ne znam je li na neki drugi način mogao utjecati". Člana Povjerenstva Vicu Vukojevića (HDZ) zanimalo je kakve su bile dužnosti i ovlasti direktora i privrednih subjekata u čuvanju oružja TO, na što je Tihomirović odgovorio da direktori nisu imali utjecaj na nabavu i čuvanje oružja. No, po Vukojevićevim riječima razoružanje TO započelo je u radnim organizacijama i prije 1990. Iznio je primjer Vjesnika, kazavši da je njegov direktor, Vjekoslav Koprivnjak, još 1987. ispraznio skladište TO-a u svojoj firmi i premjestio ga u općinu Trnje. Tihomirović je objasnio da mu taj slučaj nije poznat, ali da direktor sigurno nije za to imao zakonske ovlasti. Oružje se moglo premještati isključivo uz odobrenje pretpostavljenih tijela. U svom jednoiposatnom svjedočenju kao svjedok-ekspert Tihomirović je također istaknuo kako mu nije poznato da je slična naredba o oduzimanju oružja TO izdana bilo kojoj drugoj federalnoj jedinici tadašnjih republika, te da je u TO Hrvatske bilo zaposleno više Srba nego Hrvata. Istražno povjerenstvo zaključilo je da će na iduću sjednicu kao svjedoke pozvati komandanta i načelnika Republičkog štaba TO, predsjednika i sekretara komiteta za ONO i DSZ. Sjednica će se održati nakon što saborska stručna služba utvrdi o kojim je osobama riječ i na koju im se adresu pozivi mogu dostaviti. (Hina) bn mć