FR-LE MONDE 2.5.SLOBODA TISKA U BEOGRADU

FRANCUSKA LE MONDE 2. V. 1999. Kako je Beograd postupno ušutkao slobodni tisak "Dok NATO-v stožer poziva stručnjake u pomoć kako bi 'popravili' svoja klimava priopćenja, srpske vlasti ne moraju mijenjati svoju strategiju. One već godinu dana nameću glasilima jak nadzor kako bi oblikovale srpsko javno mišljenje. Pod zaštitom Vojislava Šešelja, ultranacionalističko krilo u vladi vodi politiku sustavnog gušenja srpskih i kosovskih glasila. Pošto je ušutkalo mjesne kritičare koji su osuđivali nasilje nad kosovskim Albancima, ministarstvo informiranja protjeralo je 25. ožujka izvan granica zemlje inozemni neovisni tisak. A Beograd i dalje pooštrava ton. U zadnja dva tjedna uhićena su trojica novinara: 16. travnja Pita Schnitzlera, njemačkog novinara televizijskog kanala Sat 1, beogradski je sud optužio zbog snimanja 'strategijskih objekata'; 20. travnja Eric Vaillant, francuski novinar koji je izvješćivao za TF1, uhićen je u blizini Rožaja (na istoku Crne Gore) jer je htio snimati selo u kojemu je dva dana ranije izvršeno strijeljanje u koje je bila umiješana jugoslavenska vojska; istoga je dana uhvaćen hrvatski novinar Antun Masle koji radi za neovisni tjednik 'Globus'. Za razliku od strategije otvaranja koju su primjenjivali Hrvati tijekom sukoba u Bosni - agencija Hill & Knowlton za odnose s javnošću bila je plaćena da se brine za međunarodni tisak - srpske vlasti žele djelovati iza zatvorenih vrata. U takvim okolnostima, uspon neovisnih glasila u zadnjih osam godina u Srbiji ljuti srbijanskog Predsjednika koji 'ne može ili ne želi shvatiti Š...daĆ bez slobodnog pristupa podacima, demokratske ustanove nemaju smisla, gospodarstvo ustupa mjesto lopovluku, a pravna se država ograničava na korupciju', kaže Miloš Vasić, predsjednik Društva neovisnih novinara Srbije, prema navodima Svjetske novinske udruge. Vojna represija protiv slobodnoga tiska započela je 10. ožujka 1998. Dok se pojačavaju sukobi između Beograda i Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), svi su glavni urednici pozvani u policijske postaje. Izaslanici ministra informiranje Aleksandra Vučića žele im nametnuti svoje viđenje sukoba uime 'državne sigurnosti'. Novinari su pozvani da rabe određeni rječnik: OVK treba prikazati kao 'terorističku bandu', treba govoriti o 'zločinačkoj djelatnosti OVK-a' i, naprotiv, izvješćivati o 'operacijama za očuvanje reda' i 'očuvanje mira' srpskih policajaca. Riječ 'Šiptar' koja pogrdno označuje Albanca, svjedoči o novom 'domoljubnom' tonu srpskih glasila. Dok dnevnici bliski vlasti, poput 'Politike' i tabloida 'Blic', slušaju upute, neovisni tisak (napose 'Naša Borba', 'Danas' i 'Dnevni telegraf') ne žele se pokoriti i ulaze u sukob s Beogradom. U rujnu, kada su se začule prve konkretne prijetnje o savezničkom bombardiranju, srpske vlasti odlučuju nasilno ugušiti slobodni tisak. U listopadu, vlada preko skupštine, za tjedan dana i bez rasprave, prihvaća novi zakon o informiranju. To je najrepresivniji zakon u stotinu pedeset godina srpske povijesti. On određuje goleme kazne ako se ne poštuju upute i zabranjuje emitiranje stranih radijskih i televizijskih programa. Srpska državna televizija (RTS), oruđe režimske promidžbe nakon 1990. i jedini televizijski kanal za obavješćivanje, ima odriješene ruke u promicanju rata. Naime, zakon ponajprije smjera na neovisne novine iz Beograda: 'Režim se nije odvažio izravno napasti glasila albanskog jezičnog područja, već se htio prvo obračunati s onima u Srbiji kako bi osigurao nadzor nad srpskim pučanstvom', tumači Alexandre Levy iz Reportera bez granica (RSF). Ovi odlučuju da će se boriti, objavivši na 'naslovnici' tekst pisma s uputama o 'pisanju', iako vlada traži od njih da o tome šute. Odmah su smijenjeni, a zatim i onemogućeni u radu visokim kaznama koje moraju platiti: 'Naša Borba', list koji je bio zanimljiv zbog iznošenja stajališta srpskih i albanskih novinara, napušta borbu; drugi pokušavaju preživjeti tiskajući novine u Prijepolju, u Crnoj Gori. No pokus kratko traje. Oni nestaju u studenome, zaplašeni zapljenama na granici koje su sve češće i onemogućuju dopremu novina u Beograd. Albanski tisak u međuvremenu preživljava zahvaljujući američkoj infuziji i osjeća se zaštićenim pod okriljem međunarodne zajednice. Primjerice, list 'Koha Ditore' - koji se ponovno počeo tiskati u Makedoniji, a financiraju ga Zaklada Soros, Francuska i Velika Britanija ('Le Monde' od 27. IV.) - ne oklijeva da objavi priopćenja OVK-a. No povlašten se položaj tih novina završava s prvim zračnim napadima. Uredništva se pale, tiskare su opustošene, a novinari pred opasnosti bježe u Makedoniju. Čak je i radio B 92, simbol otpora Miloševiću nakon 1991., zatvoren i sada je u službi beogradske propagande. Nekolicina srpskih novinara koji su ostali u Beogradu uime stranih glasila, ušutkani su. Svi su u ubojstvu vlasnika 'Dnevnog telegrafa' Slavka Ćuruvije 11. travnja vidjeli zadnju prijetnju", piše Florence Amalou.