BRUXELLES, 30. travnja (Hina/AFP) - Novi europski sporazum iz Amsterdama u subotu će stupiti na snagu: on daje više ovlasti Europskom parlamentu, ali ne priprema Uniju za funkcioniranje s desetak novih članica iz istočne Europe, te
Ciprom i Maltom, koji bi se Uniji mogli pridružiti tijekom sljedećeg desetljeća.
BRUXELLES, 30. travnja (Hina/AFP) - Novi europski sporazum iz
Amsterdama u subotu će stupiti na snagu: on daje više ovlasti
Europskom parlamentu, ali ne priprema Uniju za funkcioniranje s
desetak novih članica iz istočne Europe, te Ciprom i Maltom, koji bi
se Uniji mogli pridružiti tijekom sljedećeg desetljeća.#L#
Suprotno sporazumu iz Maastrichta, koji je 1991. godine lansirao
jedinstvenu europsku valutu, novi sporazum ne predviđa ništa
spektakularno.
On se zadovoljava skromnim napretkom na području zapošljavanja i
sudske i policijske suradnje, ali ostaje bez odgovora na tri glavna
izazova koje bi Europa trebala riješiti tijekom sljedećeg
desetljeća: konkretnu zajedničku vanjsku politiku i zajedničku
sigurnost, rješavanje pitanja europske obrane i reformu europskih
institucija koje bi trebale omogućiti Uniji da nastavi
funkcionirati s 25 ili 27 članica do 2010. godine.
Jedini dobitnik iz Amsterdama je Europski parlament koji će
udvostručiti broj sektora u kojima može blokirati ili staviti
amandmane na europske zakone.
Procedura suodlučivanja, koja obvezuje Vijeće ministara EU i
Europski parlament da se dogovore prije nego donesu odluke,
proširena je u svim područjima, osim na planu ekonomske i monetarne
unije, vanjske politike i zajedničke sigurnosti.
Prema sporazumu, za imenovanje predsjednika Europske komisije i 20
europskih povjerenika, koje još uvijek imenuju vlade zemalja
članica, potrebno je zeleno svjetlo Europskog parlamenta.
Nasuprot tome, 'petnaestorica' su odbila reforme europskih
institucija u tri ključna momenta: neće biti smanjivanja broja
europskih povjerenika, zatim novog oblika glasovanja u Vijeću
ministara između velikih i malih zemalja Unije, te povećanja broja
glasova kvalificirane većine za donošenje odluka.
Reforme su neophodne kako bi se izbjegla paraliza europskih
institucija u proširenoj Uniji koja će imati 20 ili 25 članica,
nakon što tijekom sljedećeg desetljeća bude primljeno desetak
zemalja istočne Europe, Cipar i Malta.
Sljedeća međuvladina konferencija, koja će biti sazvana krajem
2000. godine, trebala bi se suočiti s tim najvećim problemima kako
bi Unija i dalje mogla dobro funkcionirati.
Jednoglasnost ostaje pravilo za velike odluke u domeni vanjske
politike, fiskalnih zakona, prava azila i imigracijskih pitanja.
Teorijski, jedan od najznačajnijih napredaka sporazuma iz
Amsterdama je pitanje "pojačane suradnje".
Kako bi se omogućilo nekim europskim zemljama da idu naprijed ne
čekajući one koje oklijevaju, sporazum daje pravo "jezgri" zemalja
članica - najmanje osam - da uspostave "pojačanu suradnju" u
sektorima zajedničkih poslova, pravosuđa i unutarnjih poslova.
Ipak, jedna klauzula, prihvaćena na zahtjev Velike Britanije, kaže
da se suradnja može odbiti u ime "nacionalnog interesa".
Taj koncept ne može se provesti na pitanjima proračuna, zajedničkih
politika, trgovinske politike, zajedničkog tržišta, prijevoza i
svega što se tiče građanskih pitanja u Uniji.
Konačno, vanjska politika i zajednička sigurnost ostaju u
potpunosti izvan domene "pojačane suradnje".
Amsterdamski sporazum ipak utemeljuje PESC (vanjska politika i
zajednička sigurnost) koja bi trebala dati oblik Uniji na
međunarodnom planu. Konačno, i novo poglavlje o zapošljavanju
stvorit će bolju koordinaciju između nacionalnih politika u borbi
protiv nezaposlenosti.
(Hina) maš ii