RIM, 30. travnja (Hina/AFP) - Jedna od najpoznatijih slika na svijetu, "Posljednja večera" Leonarda da Vincija, naslikana na zidu samostana u Milanu, ponovno će biti dostupna javnosti od 28. svibnja, poslije 22 godine restauratorskih
radova.
RIM, 30. travnja (Hina/AFP) - Jedna od najpoznatijih slika na
svijetu, "Posljednja večera" Leonarda da Vincija, naslikana na
zidu samostana u Milanu, ponovno će biti dostupna javnosti od 28.
svibnja, poslije 22 godine restauratorskih radova. #L#
"Slika je počela umirati praktički prije nego je dovršena",
objašnjava Giuseppe Basile s Talijanskog restauratorskog
instituta, u vezi s obnavljanjem tog remek-djela milanskog
razdoblja Leonarda da Vincija.
Slikarija koju je oko 1495. naručio vojvoda od Milana, Ludovic
Sforza, radi ukrašavanja zida blagovaonice samostana Santa Maria
delle Grazie dovršena je 1498. Predstavlja posljednju večeru
Krista i dvanaest apostola na kojoj Krist navješćuje da će ga jedan
od njih izdati.
Da Vinci se nije koristio tehnikom freske, već je tu zidnu slikariju
naslikao temperom i uljem na žbuci prekrivenoj dvama slojevima
smjese na bazi gipsa. Ta tehnika, obično rezervirana za slikarije
na drvenoj podlozi, omogućavala mu je da se vraća kompoziciji.
Ali gips, ljepilo i ulje kojima se koristio Leonardo da Vinci
zadržavaju vlagu unutar zida suprotno freski koja dopušta da zid
diše.
Vlaga kuhinja blagovaonice pridonijela je još većoj promjeni, a
zatim je samostan pretvoren u vojarnu 1799. Godine 1897.
"Posljednja večera" konačno malo počiva u miru s prenamjenom zgrade
u muzej do Drugog svjetskog rata. Saveznička bombardiranja Milana u
kolovozu 1943. uništavaju samostan, ostavljajući, začudo,
nedirnutim oslikani zid.
Tijekom stoljeća, retuširanja, "preslojavanja" i restauriranja
smjenjivala su se svakih 30 ili 40 godina tijekom četiri stoljeća, s
nanosima žbuke, ljepila i laka, radi učvršćivanja djela.
Zadnja restauracija, koja je počela 1977./78., najsmjelija je i
nije nedostajalo kritičara.
Namjera restauratorice Pinin Brambille bila je skinuti skalpelom
pod mikroskopom sve materijale i premaze nagomilane s prašinom radi
pronalaženja originalne fakture.
Talijanski stručnjaci ocijenili su da su ti materijali, fizički i
kemijski, prijetili uništenju originalne tvari.
"Slika je postala teško čitljiva zbog difuznog i jednoličnog
zatamnjenja", objasnila je žena koja je provela više od 20 godina u
rekonstruiranju svake "ljuske boje koju je prvo trebalo uočiti".
"Bilo je i promjene originalnih crteža poput širenja lica ili
dodavanja bradice sv. Mateju i zatamnjenja njegove kose; mi smo se
vratili snazi originala", dodaje ona. Pronađeni su i brojni
detalji.
"Djelu se pristupilo kao relikviji, to je izvanredan rad", kaže
ministrica kulturnih dobara Giovanna Melandri, koja je došla
pružiti potporu restauraciji, kritiziranoj izvan Italije, na
kolokviju organiziranom ovoga tjedna u Rimu.
Skidanje patine vremena izazvalo je sličnu polemiku prigodom
restauracije fresaka iz Sikstinske kapele u Vatikanu.
(Hina) bnš bnš