RDW 28. IV.RJEŠENJE ZA BALKAN

NJEMAČKI RADIO - RDW 28. IV. 1999. Stručnjak za međunarodno pravo profesor Georg Brunner o trajnom rješenju za Balkan u razgovoru s Bettinom Burkart. - Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Kofi Annan nedavno je u jednom govoru upozorio da sada nastaje novi oblik međunarodnoga prava koji ograničava suverenitet država u dosadašnjem obliku. Nijedna država se prema tomu ne može skrivati iza svoga suvereniteta ako teško krši ljudska prava. Potpada li 'slučaj Kosova' pod tu novu normu međunarodnog prava? = Bez sumnje, pri čemu moram reći da ta norma nije potpuno nova. Već od ranije ljudska prava nisu više unutarnja stvar država nego ona zanimaju čitavu međunarodnu zajednicu. Pitanje je prije, kako međunarodna zajednica može reagirati na takva kršenja međunarodnog prava, to jest kakve sankcije može primijeniti. - Mora li međunarodna zajednica iz slučaja Kosova izvući pouke i promijeniti međunarodno pravo? I u kakvom je odnosu strategija NATO-a prema postojećim međunarodnim normama? = Bit će da je to odlučujuće pitanje. Prema statutu Ujedinjenih naroda monopol na primjenu sile ima Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda. A ono što se sada događa jest da jedna druga organizacija, koja se smatra nekom regionalnom organizacijom kolektivne sigurnosti, na svoju ruku poduzima inicijativu i relativizira monopol Vijeća sigurnosti na primjenu sile. - Još se na raznim stranama govori da se sporazum za Kosovo mora temeljiti na sporazumu iz Rambouilleta. S druge strane, čuje se da je Rambouillet mrtav. = Mislim da je Rambouillet potpuno mrtav jer nakon svega što se dogodilo, nakon svih masakra i u najmanju ruku pokušaja genocida, koji su Srbi poduzeli protiv kosovskih Albanaca, ne može se više očekivati suživot tih dviju skupina naroda. Ja ne vjerujem da Srbi i Albanci još mogu skupa živjeti u bilo kakvom aranžmanu. - Kako bi po vašem mišljenju trebalo izgledati dugoročno rješenje za Kosovo? = Mislim da srednjoročno u obzir dolazi samo neko međunarodno rješenje, protektorat ili kako god se to zvalo, da bi se situacija donekle smirila. A onda bi narod kojega se to tiče, naime kosovski Albanci, na referendumu trebali odlučiti što oni žele. A budući da oni sigurno više ne žele živjeti unutar Srbije, u obzir dolazi samo odvajanje. A onda se postavlja pitanje treba li Kosovo biti samostalna država ili bi se to područje trebalo priključiti Albaniji. - Možete li Vi zamisliti priključenje Albaniji? = Oni sami to nisu htjeli, oni su htjeli samostalnu državu, a ni sama Albanija zapravo nije htjela priključenje. To je bilo stanje do prije kratkog vremena. Ako Kosovo ostane u dosadašnjem teritorijalnom obujmu, s oko dva milijuna stanovnika, onda bi to možda i bilo moguće. Ali mislim da je čitava infrastruktura, kao i supstanca pučanstva toliko oslabljena da to područje, ako uopće bude sačuvano u dosadašnjem teritorijalnom obujmu, gotovo nije sposobno samo preživjeti. - I Bosna i Hercegovina je vrlo krhka tvorevina koju se na okupu drži izvana. U Makedoniji se s dolaskom kosovskih izbjeglica povećao unutarnjopolitički pritisak. Kako je uopće moguće stvoriti stabilno rješenje za etnički izmiješani Balkan? = To je vrlo teško pitanje, ali koje je silom već djelomice riješeno. Spomenuli ste Bosnu. Međunarodna zajednica još se drži fikcije da postoji cjelovita država Bosna i Hercegovina što već danas ne odgovara stvarnosti. Etničke granice je srpska strana nasilno stvorila. Mislim da će se u trenutku kad se povuku međunarodne postrojbe i ta tvorevina raspasti u srpski dio koji će se priključiti Srbiji i islamsko-hrvatski dio koji će se, htio on to ili ne, morati priključiti Hrvatskoj. A tada bi međunarodna zajednica najveću pozornost trebala posvetiti pitanju odgovarajuće autonomije za Muslimane unutar hrvatske države, da bi oni na zadovoljavajući način mogli ostvarivati svoja nacionalna prava. (RDW)