US WP 28. IV. KRAUTHAMMER

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 28. IV. 1999. Pravi pobjednik na Kosovu "Što će se sad dogoditi? Kako god završio ovaj rat, jedna je stvar sigurna: pobjednik će biti Rusija. Clintonova vlada očajnički treba izlaz. Taj će izlaz poprimiti oblik diplomatskoga sporazuma. On će značiti predaju s nekim ad hoc spašavanjem obraza. I u njemu će posredovati Rusi. Zašto je to vjerojatno? Jer ispod zavaravanja i razmetanja, vlada mahnito Rusima daje znakove, na sve moguće načine, da ju izvuku. Clintonovo pomirljivo stajalište prema Rusiji bilo je neobično s obzirom kako je nepomirljiva Rusija bila prema Clintonu. Rusija mu je dijelila pljusku za pljuskom zbog Kosova. Premijer Jevgenij Primakov okrenuo je svoj zrakoplov na putu prema Sjedinjenim Državama u znak prosvjeda zbog bombardiranja. Rusija je zatim objavila glasne kritike zajedno s raskošnom potporom Miloševiću; uslijedio je ulagujući Primakovljev posjet Beogradu. Rusija je izbacila predstavnike NATO-a iz Moskve. Poslala je špijunski brod u Jadransko more da slijedi američku flotu. Zaprijetila je slanjem vojnih pošiljaka Beogradu. Bojkotirala je washingtonski summit NATO-a povodom pedesetogodišnjice saveza. Priličan nalet pljusaka, posebno od siromašne zemlje. (Otkazani Primakovljev posjet Sjedinjenim Državama trebao je biti posvećen uglavnom traženju novčane pomoći.) A kako je vlada reagirala? S krajnjim obzirom. Ona neprekidno govori o tome kako je konstruktivna Rusija bila u Bosni - pa bi opet mogla biti na Kosovu. Ona je odbacila zahtjeve za snagama pod vodstvom NATO-a u Kosovu, što je za Rusiju bila anatema. 'Međunarodna nazočnost' novi je umjetnički izraz. Značenje: s Rusima, možda pod Rusima. Nagovještaji, nagovještaji. Madeleine Albright leti u Oslo da se sastane s ruskim ministrom vanjskih poslova. Ona je ukočena, i smiješi se. Predsjednički govori obavezno spominju kako su Rusi dobrodošli u svaki mirovni pregovor. Gore zove Primakova. Clinton zove Jeljcina. Svi pozdravljaju Černomirdinovu mirovnu misiju u Beogradu. (...) Ne treba vam dekoder da pročitate poruku: izvucite nas. Platit ćemo vam. Obrisi dogovora postaju vidljivi. Dio srpskih snaga bit će povučen s Kosova, no ne i cjelokupne snage. (NATO komunikej: 'Milošević mora povući s Kosova svoje vojne, policijske i paravojne snage.' Nedostaje ključna riječ 'sve'. ) Albancima će se dopustiti povratak u neke dijelove Kosova, možda uz međunarodnu nazočnost pod nadzorom UN-a (u kojem Rusija i Kina imaju pravo veta) i u kojem će prevladavati Rusi i drugi Slaveni. Čudno, radeći na dogovoru, vlada istodobno želi Jugoslaviji nametnuti pomorsku blokadu. To bi značilo osvajanje i/ili pucanje na brodove koji prevoze naftu i mogući ratni materijal u Jugoslaviju. Rusija je rekla da će se suprotstaviti svakoj takvoj blokadi. Stoga: Clinton za Kosovo nije spreman riskirati život nijednog pripadnika pješaštva, ali je umjesto toga spreman riskirati obračun s Rusijom u Jadranu. Njegova vlastita kubanska raketna kriza. (...) Bez obzira na pojedinosti dogovora, gubitnici i pobjednici unaprijed su određeni: NATO će odstupiti. Kosovski Albanci, koji su trpjeli smrt i protjerivanje, nikad se neće čak ni vratiti tamo gdje su bili prije nego je Clinton krenuo u svoju malu balkansku pustolovinu. Srbija će zadržati nadzor nad cijelim Kosovom ili njegovim dijelom. A Rusi? Rusi, pozdravljani kao diplomatski posrednici, bit će honorirani za svoju službu miru. Oni će u džep staviti nekoliko svježih milijarda pomoći. (...) Ruski glas u UN-u, toliko prigušen od 1991., postat će glasniji. Njezin utjecaj u vijećima Europe i NATO-a povećat će se (ako dotad išta ostane od NATO-a.) Što je najvažnije, Primakov će dokazati svijetu - i prozapadnim Rusima - da antiamerička vanjska politika stavlja Rusiju natrag na pozornicu i daje joj diplomatski utjecaj, dok proamerička politika koja se slijedila od Zaljevskoga rata Rusiji daje samo kartu za zaborav. Mi ćemo obraniti Primakovljevu viziju Rusije kao vođe oporbe, prijatelja i posrednika u dogovorima s razbojničkim režimima (Srbija, Irak), čimbenika koji uravnotežuje američku moć. To će mu možda donijeti čak i predsjednički položaj, sljedeće godine kad Jeljcinu istekne mandat. Clinton će na posljetku imati svoju ostavštinu", zaključuje Charles Krauthammer.