AT-EUROPA I NATO AU DIE PRESSE-VEĆA EUROPA-28. IV. AUSTRIJADIE PRESSE28. IV. 1999.Veća Europa"Slovačka je NATO-u ponudila uporabu cijele svoje prometne mreže. Slovenija, Hrvatska, Bugarska i Rumunjska otvorile su Savezu svoj zračni
prostor. Baltičke su republike otvoreno izrazile potporu NATO-u. Bez obzira na poseban slučaj Austrije, u cijeloj se Europi pokazuju jaki obrisi nove solidarnosti, stare su granice prekoračene. A jezgra te solidarne zajednice je NATO. Da je, kako tvrde kritičari, samo vojni savez, ne bi dugo nadživio raspad Varšavskog pakta. No, NATO je, kako pokazuje rat na Kosovu, bitno više od toga. On je, naime, zajednica za obranu interesa i vrijednosti slobodnih država. Na rubovima transatlantskoga saveza, u državama koje mu (još) ne pripadaju, često to bolje razumiju nego u zapadnim glavnim gradovima. U Rigi, u Sofiji i u Bukureštu ne vjeruju u mogućnost mirnog suživota slobode i neslobode. Pitanje može li NATO uspjeti protiv Miloševića tamo drže načelnim.Rat na Kosovu govori protiv teze Samuela P. Huntingtona: međusobno ne ratuju civilizacije, nego politički sustavi. Bugarska
AUSTRIJA
DIE PRESSE
28. IV. 1999.
Veća Europa
"Slovačka je NATO-u ponudila uporabu cijele svoje prometne mreže.
Slovenija, Hrvatska, Bugarska i Rumunjska otvorile su Savezu svoj
zračni prostor. Baltičke su republike otvoreno izrazile potporu
NATO-u. Bez obzira na poseban slučaj Austrije, u cijeloj se Europi
pokazuju jaki obrisi nove solidarnosti, stare su granice
prekoračene. A jezgra te solidarne zajednice je NATO. Da je, kako
tvrde kritičari, samo vojni savez, ne bi dugo nadživio raspad
Varšavskog pakta. No, NATO je, kako pokazuje rat na Kosovu, bitno
više od toga. On je, naime, zajednica za obranu interesa i
vrijednosti slobodnih država. Na rubovima transatlantskoga
saveza, u državama koje mu (još) ne pripadaju, često to bolje
razumiju nego u zapadnim glavnim gradovima. U Rigi, u Sofiji i u
Bukureštu ne vjeruju u mogućnost mirnog suživota slobode i
neslobode. Pitanje može li NATO uspjeti protiv Miloševića tamo drže
načelnim.
Rat na Kosovu govori protiv teze Samuela P. Huntingtona: međusobno
ne ratuju civilizacije, nego politički sustavi. Bugarska
primjerice nije manje obilježena pravoslavljem od Srbije, a ipak se
otvoreno postavlja na stranu NATO-a kako bi štitila pravo na život
pretežno muslimanskog albanskog naroda. Europa je u ovom stoljeću
previše proživjela i premala je da bi u svojoj sredini još i danas
mogla podnositi zločinačku državu koja vodi razorni rat protiv
vlastitih državljana. Bez obzira na to iz kojih 'povijesnih' ili
'kulturalnih' razloga želi opravdati genocid, masovne progone i
masovna silovanja. Nova politička solidarnost koja se oblikuje u
sjeni kosovskoga rata pruža golemu prigodu za stvaranje novog
europskog poretka. Hoće li on uspjeti, ne ovisi samo o ishodu rata
nego i o tomu hoće li NATO i Europska unija u svoju sigurnosnu zonu
uvući i istok i jugoistok.
Oni koji još nisu shvatili da proširenje NATO-a i EU-a na istok
ponajprije služi miru i sigurnosti naroda u Europi i žele ga
odgađati do svetog nigdarjeva, pokazali su se nedostojnima kao
političari. Odavno se više ne radi o Poljskoj, Mađarskoj, Češkoj i
Sloveniji.
Ako Europa želi na svojem području spriječiti ratove i ostvariti
mirovnu dividendu, neće zaobići integraciju Rumunjske, Bugarske,
Slovačke i drugih zemalja koje se žele pridružiti. Oni koji još
danas iznose argumente protiv proširenja Europske unije na Istok,
da bi, recimo, branili agrarni poredak ili mnoga - u višestrukom
smislu - skupa postignuća kontinentalnog europskog blagostanja,
sutra će morati dopustiti pitanje što su zapravo učinili za mir u
Europi. Pretpostavka svakoga novog poretka u Europi jest da se
dobije rat protiv Slobodana Miloševića. NATO se bori protiv njega,
a ne protiv Srba. Novi će poredak biti otvoren i obnovljenoj Srbiji,
oslobođenoj šovinističkih političara, ideologa i ratnih
zločinaca. U svakom slučaju, zadaću rušenja Miloševića,
demokratizacije političkoga sustava i pridruživanja Europi,
Srbima nitko ne može oduzeti. Za budućnost svoje zemlje i svojega
naroda sami su odgovorni" - piše Karl-Peter Schwarz.