NJ 27.IV.TAZ:AM.VOJNA NADMOĆ NAD EU

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 27. IV. 1999. Dobit stečena ratom nije pretjerano velika "Rat je od pamtivijeka bio jako skup. Procjenjujući troškove suvremenog rata, Međunarodni institut za strateške studije sa sjedištem u Londonu također dolazi do dojmljivih svota: rat u Zaljevu, pokrenut nakon iračke okupacije Kuvajta, stajao je 184 milijarde maraka, a ovaj na Kosovu stoji na današnji dan 17 milijarda maraka. NO, tko konkretno profitira i u kojoj mjeri? Odgovarajući su jasni podaci rijetki. Mjereno po tečajnoj vrijednosti dionica, profitera je jako malo. Najveći je američki vojno-industrijski koncern Raytheon. Vrijednost njegovih dionica raste zato što je, primjerice, specijalist za elektroniku glavni dobavljač teledirigiranih projektila tipa Tomahawk za američku mornaricu. U poslovnom izvješću za prva tri mjeseca 1999. ta je tvrtka iz Lexingtona, u saveznoj američkoj zemlji Massachusetts, navela da dodatni promet, utemeljen na ratu na Kosovu, iznosi 400 milijuna dolara u tekućoj godini. 'Jako smo zadovoljni nastavljenim zamahom u našem poslu', izjavio je u četvrtak Daniel Burnham, predsjednik trećeg po veličini američkog vojnog koncerna. No, stalni porast dobiti od 241 milijun dolara u prvom kvartalu ove godine proizlazi u prvom redu iz zatvaranja radnih mjesta - g. 1999. zatvoreno ih je 15.400. Njegova dva najveća konkurenta Lockheed Martin i Boeing također će zahvaljujući ratu povećati svoj promet prodajom nekih rezervnih dijelova. No, to je prava sitnica u usporedbi s prometom koncerna koji godišnje iznosi nekoliko milijarda dolara. Primjerice, Boeing preuređuje atomske krstareće projektile američkog ratnog zrakoplovstva, pretvarajući ih u konvencionalne. Nakon završetka hladnoga rata većina atomskih bojevih glava postala je napokon nepotrebna. Nakon velike potrošnje letećih bomba posljednjih godina preuređene će biti još 92 - ali taj će posao Boeingu donijeti točno 51 milijun dolara prometa. Mnogo jače od rata na Kosovu na vrijednost dionica dviju giganata Lockheeda Martina i Boeinga utječe - i to negativno - tijek najveće narudžbe za proizvodnju oružja svih vremena. Spomenuti su koncerni dva posljednja konkurenta za igradnju borbenog zrakoplova sljedeće generacije, nazvanog 'Udruženi udar' koji će ući u upotrebu g. 2008. On bi trebao biti angažiran u svim rodovima oružanih snaga SAD a po mogućnosti i mnogih njihovih saveznika - već je sada za taj projekt predviđeno 219 milijarda dolara, a koncerni se nadaju i dodatnih 300 milijarda od inozemnih narudžba. Doduše, oba potencijalna proizvođača morala su priznati golema povećanja troškova pri izradi skiciranih prototipova. Ne riješe li tehničke i financijske probleme, narudžba će biti odgođena - a to bi bio velik novčani gubitak koji rat u Jugoslaviji nikada ne bi mogao pokriti. Europski vojni koncerni ne mogu - uz iznimku borbenih zrakoplova tipa Tornado - za angažman na Balkanu ponuditi čak ni visoko razvijenu ratnu opremu. Ni slavni bespilotni zrakoplovi Bundeswehra ne potječu sa Staroga Kontinenta. Po 2,5 milijuna maraka koje će valjati izdvojiti za nabavu zamjene za tri leteće kamere, nestale nad srpskim teritorijem, otići će kanadskom proizvođaču Canadair/Bombardierer. No, dugoročno gledano, ovdašnja će vojna industrija ipak i te kako profitirati. Napokon, političarima EU upravo je zorno dočarana nadmoć američke tehnike - od satelita preko helikoptera do raketa. Stoga će sljedećih godina vjerojatno biti izrađeno nekoliko europskih programa radi smanjivanja ovisnosti o SAD", zaključuje Reiner Metzger.