US NEWSDAY 27. IV.POL. U VLASTI MEDIJA

SJEDINJENE DRŽAVE NEWSDAY 27. IV. 1999. Mogu li krize riješiti vladine krize identiteta? "Ovo je novi svjetski poredak i ima dva izvora. Prvo, medije koji sve povezuju sa svime. Drugo, političare koji vide potrebu ili prigodu da svugdje interveniraju", piše James P. Pinkerton. "Mediji su, posebno kablovske televizijske mreže, do zasićenja pratili rat na Kosovu sve dok ih rat u Coloradu nije prisilio da se vrate na domaću bojišnicu. A političari također zauzimaju isto stajalište, od osuđivanja zločina u inozemstvu do osuđivanja zločina kod kuće. U nedjelju su predsjednik Clinton i potpredsjednik Gore glasno izgovorili sastavnice vanjske i domaće politike novoga političkog poretka. U svom završnom govoru na summitu NATO-a, Clinton je spomenuo 'stari poredak' koji 'još nije zamijenjen novim'. Predsjednik možda nije bio spreman uporabiti točnu frazu 'novi svjetski poredak', frazu čovjeka kojega je porazio, Georgea Busha, ali je jasno da sebe vidi pri stvaranju nečega velikoga. Clinton je veličao napore NATO-a da 'zacrta put za 21. stoljeće savezu koji prihvaća nove članice, nove partnere i nove zadatke'. Prvi je takav 'novi zadatak' operacija savezničkih snaga protiv Srbije, kojom se NATO promijenio iz obrambenog saveza u međunarodni dobročiniteljski tim SWAT (Special Weapons and Tactics, posebna oružja i taktike). Ipak, dok su se Amerikanci borili za obranu civilizacije od paravojnih Arkanovih postrojba, 'Tigrova', porazila ih je decivilizirajuća sila 'trench coat' mafije (vojnički kišni ogrtači). Čitav prošli tjedan, Amerikanci su mogli na jednom ekranu gledati prizore uništavanja srpskih meta koje podsjećaju na Nintendo, dok su se na drugom ekranu pojavile daleko živahniji prizori ubijenih adolescenata koje iznose iz srednje škole Columbine. (...) I tako Clinton, koji je uvijek želio biti ratni predsjednik jer je želio izazov ravan svome potencijalu, sad ima dvije velike bitke na brizi, jednu protiv 'etničkoga čišćenja' a drugu protiv 'kulture nasilja'. Kojim će putom krenuti neće odrediti samo njegovo predsjednikovanje. To bi moglo odlučiti i o Goreovoj sudbini, kao i o budućnosti njegove stranke. U posljednjim desetljećima, demokrate su poistovjećivali s jednom posebnom ideologijom, liberalizmom, koji je zagovarao tri ideala: slabijeg ujaka Sama u inozemstvu, snažnijeg ujaka Sama kod kuće i oslobođenje za sve. No, vlada Clinton-Gore, barem od poraza demokrata 1994., mnogo je drukčija. Clinton je pokrenuo vojne pothvate od Haitija preko Sudana do Balkana. Osim toga, on je unazadio liberalni životni stil zagovaranjem V-čipa (radi se o sustavu namijenjenom ugradnji u televizijske prijamnike, s ciljem blokiranja sadržaja koje vlasnik smatra neprihvatljivim, op. prev.), školskih odora i Zakona za zaštitu braka - bez šala, molim. Pa ipak, jedan krak liberalnog tronošca koji je Clinton ojačao jest domaća potrošnja. Naučio je pouku druge dvojice demokrata iz ovoga stoljeća, Woodrowa Wilsona i Franklina D. Roosevelta, koji su osvojili dva predsjednička mandata, da su aktivizam u ratu i socijalnoj skrbi ključ 'veličine'. Hoće li to upaliti? Možda je odvratno što televizija u dnevne sobe dovodi pokolj, ali to je i obvezujuće. I tako osoba koja ljenčari pred televizorom jednako kao i političar gledaju istu stvar i združuju se u svojoj želji da se nešto poduzme. To je važno kod Clintona. Unatoč manama koje ima, on se brine o istim stvarima koje muče svakoga tko gleda vijesti. Stoga, evo novoga svjetskog poretka: političari koji su svjesni moći medija pronalaze 'ulogu za vladu', za bilo koji i za sve probleme."