FR-LE MONDE 27.4.NATO-NOVA STRATEGIJA

FRANCUSKA LE MONDE 27. IV. 1999. Nova 'strategijska zamisao' Sjevernoatlantske organizacije "'S prakse smo prešli na teoriju', rekao je Javier Solana, glavni tajnik NATO-a, tumačeći 'novu strategijsku zamisao' Saveza, dokument od 65 stranica sa 65 točaka, koji će od sada biti temelj za djelovanje te zajednice od devetnaest država koja treba jamčiti zajedničku obranu i sigurnost. Izrada ovog dokumenta bila je predmet oštrih rasprava nakon madridskog susreta na vrhu 1997. koji je istaknuo tu potrebu zbog bitnih promjena koje su se dogodile nakon njegove zadnje aktualizacije 1991. 'Opasnosti hladnog rata zamijenila su očekivanja koja više obećavaju, ali znače i veće izazove, mogućnosti i nove opasnosti', rekao je u uvodu. 'Rađa se nova Europa, čvršće povezana, nastaje ustroj euro-atlantske sigurnosti u kojemu će NATO imati bitnu ulogu.' Od potpuno obrambenog ustroja koji se trebao oduprijeti sovjetskoj prijetnji na europskom kontinentu, NATO, kojemu su mnogi predviđali propast nakon raspuštanja njegova protivnika, Varšavskog ugovora, zadnjih se godina preobrazio u višefunkcionalnu organizaciju. Nju su zvali u pomoć radi očuvanja mira, kao što je bilo u Bosni 1995. Ona je preuzela dužnost da organizira 'partnerstva sigurnosti' s Rusijom i Ukrajinom i sa svim zemljama s tog 'euro- atlantskog područja', velikog prostora koji se širi od sredozemnog kruga do granica Kine. Napokon, prvi put u svojoj povijesti, ona predvodi veliku vojnu operaciju, zračne napade na Jugoslaviju, kojih će završetak, misle svi, biti odlučujući za sudbinu budućeg Saveza u kojemu tvrdnja o 'zajednici s istim vrijednostima' ne isključuje postojanje različitih, pače suprotnih interesa i mišljenja. Kosovska kriza i vojne i političke poteškoće na koje u ovom času nailazi operacija 'Saveznička snaga', doveli su do toga da je iz javnih nastupa isključeno svako očitovanje razlika u svezi s tim pothvatom. No francuski su dužnosnici u Washingtonu, Jacques Chirac, kao i ministar vanjskih poslova Hubert Vedrine, nastojali istaknuti kako budući status NATO-a nije pitanje u kojemu obrana zajedničkih interesa ne dopušta nikakvu raspravu i prisiljava sve članice da prihvate američko stajalište o sveprisutnom i svemoćnom Savezu koji će sam odlučivati o času i utemeljenosti primjene golemih vojnih mogućnosti s kojima raspolaže. G. Chirac misli da je dobio potpunu zadovoljštinu. To su slavodobitno raspoloženje s veseljem promatrali neki europski partneri Francuske, poput kancelara Gerharda Schroedera koji je pozdravio 'uspjeh francusko-njemačke diplomacije'. U krugovima bliskim francuskom ministru vanjskih poslova, skromno su izražavali zadovoljstvo što se uspjelo izbjeći najgore, tj. što se nije potvrdila mogućnost o NATO-vu samoodlučivanju koje je u zadnje vrijeme bilo adut Madeleine Albright. 'Mi nismo naivni, govorilo se u istim krugovima, mi vrlo dobro znamo da će u budućim krizama, kao i u ovoj koju trenutno proživljavamo na Kosovu, žurnost i osobitost prilika svaki put donijeti pragmatična rješenja. No što je napisano, napisano je, a iznimka nije postavljena za pravilo.' Olakšanje je to veće, što su se francuski dužnosnici mogli uvjeriti koliko je slaba potpora europskih partnera, među kojima su neki, kao Njemačka, s razumijevanjem promatrali te zahtjeve, ali nisu bili spremni 'umrijeti' za njih, kako je rekao jedan diplomat. U stanovitom smislu, želja da se susret na vrhu završi bez nesporazuma, i 'sindrom kućedomaćina' potaknuli su Billa Clintona i Madeleine Albright, misle pregovarači, da zanemare neprijateljsko raspoloženje američke uprave i Kongresa prema UN-u, pazeći ipak da tu stranu pitanja 'podijele' s američkom javnosti. Druga osjetljiva točka u raspravi o strategijskoj zamisli koja je bila predmet dugih i teških pregovora, jest potvrda europskog identiteta sigurnosti i obrane (IESD) i pozivanje u tekstu na nove čimbenike koji su se pojavili nakon susreta na vrhu u Berlinu 1995. i Madridu 1997. na tome polju, gdje je nepovjerenje Amerikanaca veliko, unatoč njihovim opetovanim tvrdnjama kako žele da Europa preuzme veću odgovornost i da financijski više pripomogne u nošenju zajedničkog tereta obrane. U smislu 'izjave iz Saint-Maloa' gdje su se Jacques Chirac i Tony Blair odlučno očitovali za promicanje važnosti obrane i sigurnosti u sklopu Europske unije, tekst strategijskog koncepta 'podupire daljnji razvitak IESD-a u sklopu Saveza, uključujući spremnost da se na raspolaganje stave sredstva i mogućnosti za operacije koje će voditi pod strategijskim nadzorom Zapadnoeuropske unije (ZEU) ili na neki drugi način, prema dogovoru.' Na britanski zahtjev, ta je točka utvrđena u završnom priopćenju sa susreta na vrhu. Tu se kaže da će Sjevernoatlantsko vijeće 'potvrditi jamstvo pristupa EU mogućnostima planiranja NATO-a koje mogu pomoći u vojnom planiranju operacija koje vodi EU.' Taj izričaj koji pretpostavlja integraciju ZEU-a u EU, izazvao je oštro protivljenje Turske koja je članica ZEU-a, ali ne i EU-a. Ankara je na koncu prihvatila završno priopćenje, pošto je uvrštena izvještačena formula kojom se traži da Sjevernoatlantsko vijeće 'stalno provjerava te mjere, vodeći računa o odgovarajućim sporazumima u sklopu EU-a.' Ukratko, da ubuduće uzima u obzir važnost i interese Turske, čiji se prikriveni sukob s drugom članicom NATO-a i EU-a, Grčkom, ne treba poticati", iz Washingtona izvješćuju Patrice de Beer i Luc Rosenzweig.