FR LIBERATION 26.4.ŠTO SE HOĆE-KOSOVO

FRANCUSKA LIBERATION 26. IV. 1999. Protivnik je tu, gdje je cilj? "Rasprava o Kosovu i Srbiji preokrenula je uloge. Mnogi pristaše djelatne i posredujuće Francuske vojno su suzdržani. Naprotiv, Daniel Cohn-Bendit koji je nedavno tražio smanjenje europskih vojnih proračuna i htio da NATO bude u službi UN-a, žurno traži uporabu oružja koje nije htio, i odobrava NATO-vo isključivanje Vijeća sigurnosti. Drugi su ekolozi još vatreniji, očitujući strast za kažnjavanjem koje je temelj njihove ideologije. Taj se paradoks može protumačiti ako se uvidi da to nije rat, već kazneni pohod - čime se također obrazlaže šutnja starih antikolonijalista. Ne činimo ništa drugo, već se služimo batinama kako bi Slobodana Miloševića i Srbe priveli razumu. Taj je pothvat toliko moralan da ga pacifisti mogu samo pozdraviti. Plan je toliko sanjarski da se pristaše 'realpolitike' mogu samo čuvati. Ovi potonji su u krivu kad se zauzimaju za suzdržanost, ali su u pravu kada osuđuju način na koji primjenjujemo silu. NATO-va su bombardiranja odgovor, kaže se, na neizlječivu izopačenost Slobodana Miloševića i njegova režima. To je neprijeporno. No jesmo li sigurni da je Milošević gori diktator od drugih koje puštamo na miru? Hafeza el Assada, primjerice. Doista, želimo li da se beogradski tiranin pojavi ne samo kao zločinac, već kao najveći zločinac na vlasti, znači da nam nedostaje pozitivan razlog da ga zaustavimo, tj. nedostaje nam predodžba o rješenju koje treba nametnuti. (...) Nekad je humanitarna djelatnost nadomještala nedostatak političkog plana, a ako se tomu doda kazna, stvari se bitno ne mijenjaju. Još nema odgovora na pitanje: kako preustrojiti Balkan? Napose na pitanje: što učiniti s Kosovom? Tako eterički i pomaknut izričaj kao što je 'višeetničko Kosovo' još se čuje iz usta glavnog tajnika NATO-a. Pristaje se uz zamisao koja je poput službene doktrine, da će bez Slobodana Miloševića sve biti moguće. (...) Na Kosovu vidimo negativne učinke moralnog monizma koji prevladava: imamo protivnika, ali nemamo cilj. Zahtijevati da se iz kaznenog pohoda protiv zla prijeđe na rat za određeni cilj, znači, želeći da države preuzmu vodstvo, usprotiviti se okolnoj kulturi (...)", u rubrici 'Rasprave' piše filozof Paul Thibaud.