FR-LIBERATION 24/25.4.NIŠTA OD RUSA

FRANCUSKA LIBERATION 24./25. IV. 1999. Prijevara "Viktor Černomirdin, 'gospodin za Kosovo' Borisa Jeljcina, koji je u četvrtak navečer htio zaprepastiti Washington, na koncu nije uspio. Sam se Milošević potrudio da se iznenađenje izjalovi, poričući izjave bivšega ruskog premijera i opetujući svoje stajalište: još nema govora o prihvaćanju međunarodnih vojnih snaga na Kosovu, u zamjenu za prekid zračnih napada, čak ni uz nadzor Ujedinjenih naroda. Može samo biti riječ o civilnim i nenaoružanim promatračima. Razumljive su negativne reakcije Billa Clintona, Tonyja Blaira i Jacquesa Chiraca, da spomenemo samo njih. Ovaj događaj zacijelo izaziva kod njih loše uspomene: sporazum između lakovjernih ljudi koji su u listopadu zaključili posebni američki izaslanik Richard Holbrooke i prvi čovjek Beograda. Milošević je već tada tražio - i dobio - da njegova lažna obećanja o zaustavljanju nasilja, o povlačenju postrojba s Kosova i početku pregovora s čelnicima s tog područja, nadziru samo civilni promatrači iz Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS). Znamo kako se to završilo: promatrači, sučeljeni s brojnim poteškoćama, bili su u najboljem slučaju nemoćni svjedoci nasilja koje je trebalo obezglaviti kosovski otpor i pokrenuti progon, unutarnji i vanjski, desetaka tisuća ljudi. Rasprava koja je u petak pokrenuta između Beograda i Moskve u svezi s Miloševićevim izjavama Černomirdinu, s druge strane puno govori o ništavnosti nade u rusko posredovanje u ovoj fazi: ruski je utjecaj na Srbiju gotovo neznatan. Missi dominici iz Moskve dobro su došli u srpsku prijestolnicu samo ako se slažu sa stajalištima gospodara grada. U suprotnome će biti ismijani. Trebat će se još više potruditi da bi se uzdrmao savez Miloševićevih protivnika, kojih jednodušnost nije pouzdana. Zbog te su slabosti sudionici washingtonske sjednice vjerojatno odustali od potvrde mogućnosti kopnene operacije. Milošević drugo nije ni tražio", kaže Jacques Amalric u uvodniku lista.