BELGIJA-LE SOIR OD 24.4.99.NATO NA BALKANU

BELGIJA LE SOIR 24. IV. 1999. Područje se stišće pod NATO-v kišobran "Više zbog stege nego zbog oduševljenja. Više zbog straha od Beograda i 'pobočnog' utjecaja sukoba nego zbog odobravanja zračnih napada. Bilo da su uzvanici već za NATO-vim stolom, bilo da su na pragu sa sporazumom o partnerstvu u ruci, ili još u dvorištu očekujući poziv, zemlje koje graniče s Jugoslavijom, više ili manje, svrstale su se pod savezničku zastavu. 'Nužda zakon mijenja', kratko primjećuje rumunjski diplomat. No ipak postoje fine razlike u razini otvorenosti i suradnje. 'Između albanskoga strjelovitoga sprinta i makedonskoga sporog hoda, velika je razlika', zaključuje stručnjak iz kontaktne skupine. Mađarska. Najčvršći otpori gdjekad dolaze iz smjera iz kojega se i ne nadaš. Tek što je primljena u obitelj, Mađarska je izložena vatrenom krštenju koje joj nije po volji. Budimpešta je svoje vojne zračne luke stavila na raspolaganje Saveza, ali zbog mađarske zajednice u Vojvodini, napose u Novom Sadu - drugi grad u Jugoslaviji po veličini, meta redovitih napada - više od drugih želi prekid vojnog djelovanja. Zajednička granica još više otežava stvar: iako nije prekršila UN- ov embargo - koji se ne odnosi na naftne proizvode - mađarske su vlasti, pomalo zbunjene, morale priznati da su dopremale Beogradu crno zlato upravo u trenutku kada se EU priprema da zatvori slavine. Rumunjska i Bugarska. Već pogođene smanjenjem trgovinske djelatnosti i prekidom prometa Dunavom, Rumunjska i Bugarska u velikom su iskušenju. Ovoga je tjedna parlament u Bukureštu, zanemarivši prijetnje Beograda, ustupio državni zračni prostor savezničkim zrakoplovima, a isto bi trebali učiniti i zastupnici u Sofiji, u ponedjeljak ili nešto kasnije. No u javnosti obiju zemalja još se vode oštre rasprave. Obje zemlje nastoje dobiti zadovoljštinu za skupo priključenje: bugarski premijer Ivan Kostov, ovih je dana dobio dodatna jamstva iz NATO-a - iako se željeni ulazak neće dogoditi uskoro - a Rumunjska je zaključila sporazum za dobrodošao zajam od petsto milijuna dolara - i petnaest milijarda belgijskih franaka - s Međunarodnim monetarnim fondom. Bosna i Hrvatska. Već zasićene svojim ratovima za odcjepljenje, Hrvatska i Bosna nastoje se što više držati po strani. U Sarajevu se opasnost od širenja krize, koja je bila vrlo velika u početku vojne operacije, postupno ograničila zbog nazočnosti snaga SFOR-a koje su djelovale u smjeru odvraćanja. Međunarodne su snage, u stanju pripravnosti, planirale da se, bude li potrebno, preustroje u pričuvne postrojbe za moguće djelovanje na kopnu na Kosovu. 'Bosanski su Srbi sučeljeni s vlastitim nutarnjim problemima, k tome su se nedavno vratili u savezne institucije, tumače u uredu visokoga civilnog predstavnika Carlosa Westendorpa, i nisu oduševljeni Miloševićem: ne zaboravljaju diktat koji im je nametnuo u Daytonu.' Iako se ne boji novog sukoba, Zagreb, sa svoje strane, jako negoduje zbog upada jugoslavenskih snaga u razvojačeno područje na Prevlaci koja je pod nadzorom UN-a: istina, Hrvatska nije previše gorljiva u provedbi mirovnih sporazuma o Bosni, a predsjednik Franjo Tuđman više je nego u hladnim odnosima s NATO-om koji mu predbacuje prespor povratak srpskih izbjeglica u krajinu i istočnu Slavoniju. Makedonija i Crna Gora. Na prvoj crti, slabe karike u lancu, Makedonija i Crna Gora primjeri su neodređenosti koje su se sakrile pred svojom promidžbenom mašinerijom. Prethodnica KFOR-a u Skopju - snaga NATO-a za Kosovo - koja je pripravna već nekoliko tjedana, najveći je sastav zapadnih snaga na tome području. Ako dođe do kopnene operacije, NATO-vi bi stratezi htjeli krenuti iz te zemlje. No upravo u Makedoniji naglo raste broj protivnika vojnog rješenja, a potreba solidarnosti s kosovskim izbjeglicama spotiče se o krhku nutarnju demografsku ravnotežu. Naprotiv, Crna Gora i njezina jugoslavenska vojna oprema, u ovom su času pri vrhu popisa savezničkih ciljeva. No prema planovima koji kruže stožerima, ona bi istodobno mogla biti prva koja će izvući korist od... izravnog vojnog upletanja sa Zapada: u krugovima bliskim reformatorskom predsjedniku Milu Đukanoviću čuju se glasine o državnom udaru, a NATO je dao do znanja da neće sjediti prekriženih ruku ako svrgnu Đukanovića. Albanija. Na samom kraju lanca, Albanija je izdaleka najbolja učenica u razredu. Njezina je plemenitost obrnuto razmjerna sredstvima kojima raspolaže kako bi prihvatila kosovsku 'braću' u pogibelji. Njezino je područje, koje je dugo bilo najzatvorenije u Europi, pripravno da otvorenih ruku dočeka čitavu savezničku armadu. Dolazak američkih helikoptera 'Apache', ubojica tenkova, ostavio je ovog tjedna velik dojam na vojni ustroj koji može računati samo s nekoliko zastarjelih oklopnih vozila. Socijalistička vlada u Tirani, jedina na čitavom području, bez grižnje savjesti, potiče NATO-ve vojnike da iz njihove zemlje krenu u kopnenu operaciju na Kosovu. Glavna je poteškoća što je teren u Albaniji, brdski i bez prikladnoga prometnog pravca, najteži za takvu vrstu operacije. NATO, očito, još uvijek otkriva beskrajnu ljestvicu balkanskih paradoksa. 'Zemlje na ovom području zapravo nemaju puno izbora, rekao nam je nedavno odvažan bugarski časnik; nakon višegodišnjega meteža i prevrata na Balkanu, one traže stabilnost i sigurnost koju jedino NATO može osigurati. A budući da k tome trebaju znatnu gospodarsku i financijsku pomoć Zapada kako bi ostvarili napredak, to je zacijelo ponekad vrijedno manjih povreda, sramežljivih i prikrivenih, nedodirljive državne suverenosti'. Od Sofije do Tirane, od Bukurešta do Skopja, lisnica koja danas služi umjesto diplomacije, prvi je dokaz vojne strategije. Financijski stručnjaci u vladama aktualiziraju svoje račune. A cika kalkulatora Svjetske banke ima više odjeka nego prasak NATO- vih bomba...", piše Edouard van Velthem.