LJUBLJANSKI DNEVNIK O SRPSKOM PROPAGANDNOM USTROJU

LJUBLJANA, 23. travnja (Hina) - Odnos Srba prema zločinima na Kosovu nije rezultat neznanja i propagandne kampanje srpskih medija, nego je riječ o vjerovanju u ono što se želi vjerovati kako bi se izbjegao neugodan osjećaj krivice, piše o srpskom propagandnom stroju Darko Štrajn u komentaru koji je objavio u petak ljubljanski Dnevnik.#L# "Fenomene kao što su srpski nacionalizam, etničko čišćenje u BiH i na Kosovu, ratni zločin i slično ne možemo analizirati bez usporedbi s najmračnijim uzorima iz europske tradicije. Sama po sebi nameće se usporedba s uzbuđenjem koje je u Njemačkoj prije nekoliko godina izazvala Goldhagenova knjiga o "Hitlerovim dobrovoljnim krvnicima" koja je dokazala da su Nijemci znali za Holokaust, a mnogi u njemu i sudjelovali bez prisile. Tvrdnje suvremenika tog razdoblja da nisu znali za grozote nacističkih zločina postale su u svjetlu te analize odbijanje spoznaje jer je uz tisuće službenika Hitlerove industrije smrti, zapravo bilo nemoguće da se priče o mučenjima i spaljivanju židova ne bi proširile. Takozvano neznanje običnih ljudi zapravo je značilo da oni nisu razumjeli da je Holokaust i nešto pogrešno. U europskom slučaju je riječ o nečem sličnom. Represija na Kosovu trajala je i prije Miloševićeva dolaska na vlas, a nakon toga je iz dana u dan jačala. I postalo je razumljivo samo po sebi da sa "šiptarima" treba obračunati. Nije moguće ozbiljno reći da Srbi ne znaju što se događa na Kosovu. Broj jugoslavenskih surfera na internetu skokovito je porastao i nije moguće da oni ništa ne kažu drugima o onome što tamo doznaju. Nije riječ dakle, da je srpska medijska propaganda zamračila pravu sliku događaja - što inače nespretno i prozirno uistinu čini - nego je riječ o tome da Jugoslaveni masovno bježe u vjerovanje u službenu istinu. Iz toga možemo izvući hipotezu da je željeno i voljno vjerovanje toj gruboj propagandi sindrom iz masovne psihologije kako bi izbjegli neugodne osjećaje kolektivne krivice, piše Darko Štrajn. (Hina) fl dr