US WT 20.IV. AMERIČKA MISIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 20. IV. 1999. Amerika i njezina misija "Iza sve žešće rasprave o Jugoslaviji leži mnogo veće pitanje: Što je američka uloga, što je američka misija? Iza sve ogorčenije rasprave među Amerikancima koji vjeruju u božju providnost i onima koji u nju ne vjeruju, postoji iznenađujući stupanj slaganja: Amerika ima određenu ulogu, Amerika ima misiju. Ispunjenje američke misije ovisit će o našoj sposobnosti da prepoznamo što je ona zapravo i u tome se složimo. Kao prvo, moramo priznati da je ovo američki rat. Većina zemalja NATO-a su promatrači. (...) U sadašnjoj je raspravi riječ o tome je li američka misija stvoriti svijet u kojemu svi misle, osjećaju i djeluju poput Amerikanaca. Postoji pretpostavka da su svi ljudi Amerikanci na različitom stupnju razvoja te da svi ljudi žele biti poput Amerikanaca. Nijedna od tih pretpostavka nije utemeljena u stvarnosti. Vjerujte na riječ ovom Mađaru, koji je u danima odrastanja obožavao djelo 'G. Smith ide u Washington', za tinejdžerskih godina gutao velike količine prevedene američke književnosti, no svejedno mu je trebalo prvih 30 godina života tamo - s američkom ženom! - da polako počne shvaćati kako Amerikanci misle. Toliko o prvoj pretpostavci. Što se tiče druge, istina koju je teško prihvatiti jest da većina ljudi želi da se njima vlada. To život čini jednostavnijim i, za mnoge, lakšim. Većina ljudi ne može čak ni pojmiti zamisao o samoupravi, čak i ako se razmeću praznim riječima o tome pred američkim televizijskim kamerama. No ova je zemlja utemeljena na zamisli samouprave. Ona je jedinstvena. Ona je izrasla u utočište za ljude iz čitavoga svijeta -ljude koji nisu mogli uspjeti ili napredovati u zemljama u kojima su rođeni - da dođu ovdje i uspiju. Da se takvo mjesto stvori bilo je potrebno dvostruko čudo Deklaracije neovisnosti i Ustava. Da se shvati obećanje tih čuda trebao je golem napor koji je uključivao građanski rat i nemire. Održavanje same egzistencije ove nacije zahtijeva vječnu budnost i većinu ako ne sva naša sredstava. Slobodan Milošević je možda ratni zločinac. Balkan je bio poprište neizrecivih zločina. Zasigurno, trebali bismo pomoći ljudima da se približe mirnoj i produktivnoj egzistenciji ako možemo. Možemo li? Samo održavanjem i trajnim usavršavanjem našega utočišta u kojemu se ljudi odasvud mogu prijaviti za prijam, gdje mogu živjeti u slobodi i prosperirati. Američka je misija da bude to mjesto. Američka je misija da svijetu pokaže što se može postići kad je čovjekova kreativnost oslobođena vladavinom zakona, jednakim pravima pojedinca, sigurnošću vlasništva. Američka je misija svijetu pokazati kako bivši neprijatelji, nakon stoljeća krvavih svađa, mogu živjeti zajedno u sjedinjenom, zajedničkom američkom identitetu. No ako, umjesto da to pokažemo svijetu, mi odemo naprijed i na sebe preuzmemo nasilno mijenjanje svijeta prema svojoj slici, govorimo o posve drukčijoj misiji - onoj koja prilično prelazi ne samo naše prvotne upute, već i naše mogućnosti, naša ljudska ograničenja. Obnovljeni izolacionizam? Ništa slično. No ako želimo zadržati sposobnost da radimo ono što moramo, trebamo prihvatiti da neke stvari ne možemo. Mnogo se govori o potrebi da se budućim agresorima pokaže da Amerika može poraziti Srbiju i da će to učiniti. Zaista, nitko tko je pri zdravoj pameti ne sumnja da Amerika može razoriti Srbiju, i više ili manje i svaku drugu zemlju. Američka je snaga u prošlosti bila u njezinu suzdržavanju da ne učini ono što su prijašnje velike sile uvijek činile. Američka je snaga u prošlosti bila u stalnom samopreispitivanju - što je zaista divna opsesija. Američka snaga u budućnosti mogla bi prilično ovisiti o našoj spremnosti da živimo sa strahotama na televiziji i prenapuhanom balkanskom retorikom, dok se ponovno usredotočujemo na pravu misiju zbog koje ova zemlja postoji", piše Balint Vazsonyi, autor knjige 'Američkih 30 godina rata: Tko pobjeđuje?'.