HR-crkva-sudski procesi IT LA STAMPA 20.IV.-STEPINAC ITALIJALA STAMPA20. IV. 1999.Tako je režim klevetao kardinala Stepinca - 'U jednoj je košari skupio plave oči djece'"Knjiga koju je Giampaolo Mattei napisao o 'crnoj legendi', o
kardinalu Stepincu, kojega je nedavno beatificirao Ivan Pavao II., egzemplarna je. Egzemplarna jer analizira kako je jedan komunistički režim, koji se nazivalo 's ljudskim likom', odnosno onaj Titov, stvorio, širio, i na životu održavao, uz sudioništvo koje traje sve do danas i u Italiji, veliki dvorac kleveta protiv osobe koja je bila kriva radi toga što nije htjela ući u igru; to jest stvoriti 'domoljubnu crkvu', neovisnu o Rimu, u Jugoslaviji.Alojzije Stepinac bio je zagrebački nadbiskup u najstrašnijim godinama, onima fašističkog režima Ante Pavelića i nacističke okupacije. Na kraju rata bio je uhićen na dva tjedna, a 4. lipnja Tito se s njime susreo i od njega zatražio da stane na čelo jedne 'domoljubne' crkve, neovisne o Rimu. Odgovor je bio negativan: 'niti jedan katolik, pa i po cijenu svoga života, ne može izigrati svoje najviše mjesto, Svetu Stolicu. Inače prestaje biti katolikom.'. Progon koji se već provodio protiv katolika pojačao
ITALIJA
LA STAMPA
20. IV. 1999.
Tako je režim klevetao kardinala Stepinca - 'U jednoj je košari
skupio plave oči djece'
"Knjiga koju je Giampaolo Mattei napisao o 'crnoj legendi', o
kardinalu Stepincu, kojega je nedavno beatificirao Ivan Pavao II.,
egzemplarna je. Egzemplarna jer analizira kako je jedan
komunistički režim, koji se nazivalo 's ljudskim likom', odnosno
onaj Titov, stvorio, širio, i na životu održavao, uz sudioništvo
koje traje sve do danas i u Italiji, veliki dvorac kleveta protiv
osobe koja je bila kriva radi toga što nije htjela ući u igru; to
jest stvoriti 'domoljubnu crkvu', neovisnu o Rimu, u Jugoslaviji.
Alojzije Stepinac bio je zagrebački nadbiskup u najstrašnijim
godinama, onima fašističkog režima Ante Pavelića i nacističke
okupacije. Na kraju rata bio je uhićen na dva tjedna, a 4. lipnja
Tito se s njime susreo i od njega zatražio da stane na čelo jedne
'domoljubne' crkve, neovisne o Rimu. Odgovor je bio negativan:
'niti jedan katolik, pa i po cijenu svoga života, ne može izigrati
svoje najviše mjesto, Svetu Stolicu. Inače prestaje biti
katolikom.'. Progon koji se već provodio protiv katolika pojačao
se, uz svakodnevna ubojstva i uhićenja katoličkih svećenika.
Odmjeravanje snaga između režima i Crkve vrhunac je dostiglo u
studenome, uhićenjem Stepinca i suđenjem. Optužba:
kolaboracionizam s Pavelićevim ustašama i nacistima. Od 47
svjedoka obrane prihvaćena su samo sedmorica. Stepinac se nije htio
braniti, dali su mu dva odvjetnika po službenoj dužnosti, koji su
unatoč svemu dobro radili. No presuda je već bila napisana. Josip
Hrnčević, jedan od sudaca, nedavno je priznao: 'Da smo saslušali
svjedoke obrane, proces bi propao'. A Milovan Đilas, nekoliko
godina kasnije, u jednom je intervjuu priznao: 'da vam pošteno
kažem istinu, a to ne kažem samo ja, Stepinac je nevin osuđen'. 'Da
je proglasio neovisnost hrvatske crkve, uzdigli bi ga u zvijezde',
povjerio je kiparu Meštroviću jedan drugi komunistički čelnik,
Vladimir Popović. Stepinac je bio osuđen kao prijatelj ustaša i
Nijemaca. 'Nadbiskup Stepinac', napisao je u jednom izvješću
načelnik njemačke policije u Zagrebu, 'poznat je kao veliki
prijatelj Židova (grosser Judenfreund) i štitit će Židove svom
svojom moći'. Pisao je izrazito oštra pisma Paveliću (koja nisu
slučajno isključene sa suđenja). G. 1942. i 1943., dok su nacisti
bili u Zagrebu, u katedrali je propovijedao: 'Ne može se ukloniti
Cigane ili Židove jer ih se smatra nižom rasom!', te: 'uvijek smo
isticali načela vječnoga Božjeg zakona, bez obzira radi li se o
Hrvatima ili Srbima, Židovima ili Ciganima, katolicima ili
muslimanima... Katolička crkva ne poznaje rase gospodara ili rase
robova'.
Sila inercije klevete golema je. Režim je širio uvjerenje da je
Stepinac bio toliko očaran plavom bojom da je dao da se u jednoj
košari sakupe plave oči srpske djece koje je dao ubiti. Bilo ih je
koji su i u to vjerovali. I još vjeruju. Kardinal Sodano kaže: 'To ne
iznenađuje, kao što ne iznenađuju ni klevete iznesene protiv Pia
XII. nakon rata, koje su zanemarivale povijesne činjenice te ih,
štoviše, izokretale, kako bi ih se uskladilo s vlastitim
apriorističkim tezama. To je podmukla formula proganjanja'", piše
Marco Tosatti.