IT LA STAMPA 20.IV.-STEPINAC

ITALIJA LA STAMPA 20. IV. 1999. Tako je režim klevetao kardinala Stepinca - 'U jednoj je košari skupio plave oči djece' "Knjiga koju je Giampaolo Mattei napisao o 'crnoj legendi', o kardinalu Stepincu, kojega je nedavno beatificirao Ivan Pavao II., egzemplarna je. Egzemplarna jer analizira kako je jedan komunistički režim, koji se nazivalo 's ljudskim likom', odnosno onaj Titov, stvorio, širio, i na životu održavao, uz sudioništvo koje traje sve do danas i u Italiji, veliki dvorac kleveta protiv osobe koja je bila kriva radi toga što nije htjela ući u igru; to jest stvoriti 'domoljubnu crkvu', neovisnu o Rimu, u Jugoslaviji. Alojzije Stepinac bio je zagrebački nadbiskup u najstrašnijim godinama, onima fašističkog režima Ante Pavelića i nacističke okupacije. Na kraju rata bio je uhićen na dva tjedna, a 4. lipnja Tito se s njime susreo i od njega zatražio da stane na čelo jedne 'domoljubne' crkve, neovisne o Rimu. Odgovor je bio negativan: 'niti jedan katolik, pa i po cijenu svoga života, ne može izigrati svoje najviše mjesto, Svetu Stolicu. Inače prestaje biti katolikom.'. Progon koji se već provodio protiv katolika pojačao se, uz svakodnevna ubojstva i uhićenja katoličkih svećenika. Odmjeravanje snaga između režima i Crkve vrhunac je dostiglo u studenome, uhićenjem Stepinca i suđenjem. Optužba: kolaboracionizam s Pavelićevim ustašama i nacistima. Od 47 svjedoka obrane prihvaćena su samo sedmorica. Stepinac se nije htio braniti, dali su mu dva odvjetnika po službenoj dužnosti, koji su unatoč svemu dobro radili. No presuda je već bila napisana. Josip Hrnčević, jedan od sudaca, nedavno je priznao: 'Da smo saslušali svjedoke obrane, proces bi propao'. A Milovan Đilas, nekoliko godina kasnije, u jednom je intervjuu priznao: 'da vam pošteno kažem istinu, a to ne kažem samo ja, Stepinac je nevin osuđen'. 'Da je proglasio neovisnost hrvatske crkve, uzdigli bi ga u zvijezde', povjerio je kiparu Meštroviću jedan drugi komunistički čelnik, Vladimir Popović. Stepinac je bio osuđen kao prijatelj ustaša i Nijemaca. 'Nadbiskup Stepinac', napisao je u jednom izvješću načelnik njemačke policije u Zagrebu, 'poznat je kao veliki prijatelj Židova (grosser Judenfreund) i štitit će Židove svom svojom moći'. Pisao je izrazito oštra pisma Paveliću (koja nisu slučajno isključene sa suđenja). G. 1942. i 1943., dok su nacisti bili u Zagrebu, u katedrali je propovijedao: 'Ne može se ukloniti Cigane ili Židove jer ih se smatra nižom rasom!', te: 'uvijek smo isticali načela vječnoga Božjeg zakona, bez obzira radi li se o Hrvatima ili Srbima, Židovima ili Ciganima, katolicima ili muslimanima... Katolička crkva ne poznaje rase gospodara ili rase robova'. Sila inercije klevete golema je. Režim je širio uvjerenje da je Stepinac bio toliko očaran plavom bojom da je dao da se u jednoj košari sakupe plave oči srpske djece koje je dao ubiti. Bilo ih je koji su i u to vjerovali. I još vjeruju. Kardinal Sodano kaže: 'To ne iznenađuje, kao što ne iznenađuju ni klevete iznesene protiv Pia XII. nakon rata, koje su zanemarivale povijesne činjenice te ih, štoviše, izokretale, kako bi ih se uskladilo s vlastitim apriorističkim tezama. To je podmukla formula proganjanja'", piše Marco Tosatti.