ES 20. IV. EL MUNDO O EURU

ŠPANJOLSKA EL MUNDO 20. IV. 1999. Četiri izazova eura O problemima nove europske valute piše Tommaso Padoa-Schioppa, bivši predsjednik talijanskog Tržišnog povjerenstva i član izvršnog odbora Europske središnje banke. "(...) Glavni ciljevi politike podudaraju se s javnim interesima, koje ne treba redefinirati, a nisu ni bili ponovno određivani zbog eura. Na području državnih središnjih banaka u javnom je interesu da se gospodarskoj aktivnosti omogući način za razmjenu koji će održati vrijednosti kroz vrijeme. Na širem području gospodarske politike, opći interes, prema riječima sporazuma iz Maastrichta, odnosi se na 'promicanje uravnoteženog i izvedivog gospodarskog i socijalnog napretka'. Postavljanje tih ciljeva dogodilo se u našem stoljeću, čak i ranije, a radi se o poštovanju povijesnog iskustva, istraživanja koja su provodili znanstvenici, rasprava i političkih odluka. Socijalni napredak i gospodarski rast ne bi bili ciljevi svih vlada bez socijalne borbe, bez velike krize i Johna Maynarda Keynesa. Bez tragedije dvaju svjetskih ratova ne bismo imali sporazume o stvaranju Europske unije ni UN-ovu Povelju. Općenito gledajući, instrumenti gospodarske politike formulirani su odlučnije kad su povjereni ustanovama čije se područje djelovanje podudara s granicama države-nacije. Ali snažni instrumenti ne daju uvijek i dobre rezultate. Oštra pravila za smanjivanje onečišćenja zraka koja prihvati samo jedna država dat će manje rezultate od blažih pravila koja prihvati veća skupina država. U posljednjih trideset godina, središnje banke nastojale su postići dva cilja: stabilnost cijena i neovisnost donošenja odluka. Jer, sve to vrijeme kombiniranje političke demokracije i valute kojoj se sve povjerava činilo je monetarnu politiku izuzetno teškom u mnogim državama. (...) Prvi je izazov pretvaranje europskog sustava u pravu europsku središnju banku. Možda se to čini jednostavnim, ali neće biti jednostavno. Eurosustav je sklop koji čine Europska središnja banka i jedanaest središnjih banaka država koje su uvele euro, a zadužen je za euro, jednako onako kao što je Američka savezna pričuva zapravo središnja banka za dolar. Središnja banka je ustanova zadužena za obranu javnog dobra i interesa povezanog s valutom. (...) Učiniti eurosustav središnjom bankom znači postaviti pravu razliku između nacionalnog, s organizacijskog gledišta, i europskoga, a riječ je o obrani zajedničkoga dobra. Teško je napraviti tu razliku, kako s konceptualnog, tako i s praktičnog gledišta. Eurosustav je de facto posebna vrsta savezne banke, zato što su njezini periferni sastavni dijelovi (središnje banke pojedinih država) već više naraštaja bile središnje banke sa svim pravima, a vodila ih je ideja brige za dobro jedne države-nacije. Drugi je izazov nezaposlenost. A nezaposlenost će nas pratiti sljedećih nekoliko godina. Uvjeren sam da je nezaposlenost najveći izazov ne samo za vlade i građane nego i za eurosustav. Gospodarstvo u kojemu se nezaposlenost godinama održava iznad 10 posto bolesno je gospodarstvo, kao i gospodarstvo u kojemu javne financije ili inflacija uništavaju ušteđevinu. Djelovanje u bolesnom gospodarstvu opasno je za središnju banku i za ostvarivanje njezina cilja: održavanje stabilnih cijena. Opasnost se može pojaviti na razini ustanova. Promjene u javnom mišljenju nastaju zbog uvjeta u gospodarstvu i zbog gospodarskih politika. A ustanove su pod utjecajem promjena u društvu. Hoće li preživjeti dogovor o održavanju stabilnosti cijena i neovisnosti središnje banke ako povišena stopa nezaposlenosti postane kronična bolest europskih gospodarstava? Postoji li opasnost od promjene statusa europske središnje banke ako ne bude više toga dogovora? Treći je izazov praćenje i predviđanje brzih promjena u kojima će se naći europske ustanove i financijska tržišta. Dosta je promatrati američke savezne pričuve kako bi se shvatila uloga koju eurosustav mora igrati sljedećih nekoliko godina. Mora paziti na promjene u financijskom sustavu, aktivno sudjelovati u raspravama o gospodarskoj politici, voditi dijalog s vladom i s parlamentom, mora biti sposoban za usmjeravanje javnosti pri donošenju odluka. Kod eurosustava izazov je činjenica da između dužnosti vođenja monetarne politike i bankarskog opreza ne postoji samo funkcionalna odvojenost, nego i neuobičajena geografska podjela: monetarna politika je europska, a politika opreza provodi se u svakoj pojedinoj državi. Izazov koji donosi ta anomalna arhitektura nalazi se u napetosti koja bi mogla nastati između državnih tumačenja i europskih tumačenja borbe za zajedničko dobro. U pretvorbi financijskih sustava, to zajedničko dobro odnosi se, među ostalim problemima, i na nezaposlenost, smještaj središta u kojima se donose odluke i na organiziranje tržišta. Četvrti je izazov nepostojanje političkog jedinstva. Samo površno razmišljanje može nas navesti na brkanje neovisnosti neke središnje banke i njezine institucionalne usamljenosti. Bilo bi pogrešno pomisliti da nedostatak političkog jedinstva može ojačati položaj središnje banke i dati joj više slobode u provođenju vlastitih odluka. Temelji na kojima se gradi zdrava valuta nalaze se u mnoštvu elemenata koje mogu dati samo država ili šire političko jedinstvo. Kad kažemo da je valuta sigurno utočište, govorimo o kvaliteti i kredibilitetu njezine središnje banke, ali i o čvrstoći socijalne, političke i gospodarske strukture čiji je sastavni dio. Povijesno iskustvo pokazuje da slabljenje tih struktura slabi i valutu. Snažna valuta mora imati snažno gospodarstvo i snažnu politiku, a ne samo sposobnu središnju banku. Središnja banka jest, i mora ostati, ustanova s ograničenim dužnostima i ne može nadoknaditi nedostatke na području politike. U sljedećih nekoliko godina središnja banka mora biti svjesna posebnih teškoća i odgovornosti koje nastaju zbog anomalija zajedničke valute bez političkog jedinstva. S jedne strane, mora prilagoditi svoja gledišta institucionalnom ustroju kojemu nedostaje linearne jednostavnosti na koju su navikle središnje banke. S druge strane, mora biti spremna na kasnije promjene europskog ustroja, a eurosustav je sada njegov najviši vrh".