A19.IV.SN:VEĆINA RUSA ODBIJA SRJ

AUSTRIJA SALZBURGER NACHRICHTEN 19. IV. 1999. Slavenska unija koju čine sami stranci "Udio ruskih građana koji po rezultatima anketa ne znaju što bi mislili o slavenskoj uniji, sačinjenoj od Jugoslavije, Bjelorusije, Rusije i po mogućnosti Ukrajine, koleba se između dvotrećinske i tročetvrtinske većine. Ono što jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević i šef bjeloruske države Aleksander Lukašenko kao i brojni ruski skupštinski zastupnici zagovaraju kao novu supersilu i protutežu NATO-u, nailazi kod većine ispitanika u Moskvi i oko nje na nerazumijevanje pa i otvoreno odbijanje. Razlozi za takva stajališta leže u prošlosti. Već u vrijeme Sovjetskog Saveza i Comecona (Vijeće za uzajamnu gospodarsku pomoć - op. prev.) tada veća Jugoslavija imala je ulogu outsidera. Uz socijalističke zemlje sa SSSR-om kao vodećom silom, kapitalističke države pod američkim diktatom i zemlje u razvoju iz takozvanog Trećeg svijeta, Rusi su Beograd smatrali metropolom države- polutana. Pola socijalistička pola kapitalistička Jugoslavija bila je za sovjetske građane gotovo nedostižna. Već obična putovanja u inozemstvo zahtijevala su - uz dodijeljene devize - i dozvolu partijske organizacije u poduzeću i općinske uprave. Posebno povjerenstvo provjeravalo je ideološku podobnost. Ono što je vrijedilo za boravak u zemljama Comecona, izazivalo je dodatne teškoće u slučaju Jugoslavije kao cilja putovanja. Upravo je Beograd kao prvo odredište puta u inozemstvo bio teoretski nemoguć jer nije bio poželjan. Bezuvjetno je na samom početku trebalo posjetiti pouzdanu socijalističku zemlju prije no što se moglo prijeći na nepouzdane Srbe i njihovu mješavinu naroda. Doduše, u praksi je mladim Rusima uspijevalo i izravno posjetiti Beograd. Životni standard u Jugoslaviji koja je bila povezana sa Zapadom bio je na neusporedivo višoj razini od životnoga standarda u SSSR-u. Roba iz Beograda smatrana je pravim hitom u Moskvi. Tisuće Moskovljana i 'gostiju' iz ruskih pokrajina provodilo je mnoge noćne sate u redovima pred jednom jugoslavenskom trgovinom u jugozapadnom dijelu grada. Tko je u 'Jadranu' želio kupiti kristal ili čak cipele, mogao se kasnije hvaliti uvoznom robom s egzotičnog Balkana. Znalo se da se Jugoslavija sastoji od federativnih republika, ali nisu primjećivane velike razlike između Srbije, Hrvatske ili Bosne. Sovjetski ateisti pak nikada nisu pretjerano marili za razlike između kršćana i muslimana. Stariji Rusi dobro se pak sjećaju sukoba između Hruščova i Tita, čija je 'klika' smatrana sumnjivom i podmuklom. 'Jugoslaveni nikada nisu bili prava braća u socijalističkom bloku', smatraju još i danas mnogi ruski komunisti. Tome je valjalo dodati i problem jezika. Iako su Srbi nesumnjivo Slaveni, njihov je jezik - uz iznimku nekoliko riječi - Rusima stran. Većina Rusa ne razumije zašto bi trebalo formirati uniju baš s udaljeni Srbima kada čak ni bivše republike Sovjetskog Saveza nisu mogle izgraditi funkcionalnu zajednicu. Tamara Pitronka, sveučilišna docentica, smatra Jugoslaviju već 42 godine 'stranom zemljom stranih ljudi i stranog načina života'. Ruski prolaznici smatraju viziju ulaska u rat na strani Srba, a protiv zapadnih partnera u reformama, pravim horrorom. Osim toga, ne odgovara im ideološka orijentacija prema Miloševiću. Jedan mladi birač ruske komunističke stranke naziva ga 'komunistom do srži - iz soja vječno zarobljenih u prošlosti' - 'i još k tome staljinist Lukašenko - to je sigurna propast'", prenosi na kraju članka Jens P. Dorner, dopisnik lista iz Moskve.