FR-LIBERATION 19.4.UVODNIK O SRJ

FRANCUSKA LIBERATION 19. IV. 1999. Gubitak pamćenja "Nije potrebno ići u vojnu školu da bi se znalo: odlučnost sudionika u nekom sukobu može gdjekad biti odsudnija od posjedovanja suvremenog oružja. Amerikanci su barem toga svjesni nakon vijetnamskog rata koji su izgubili, bez obzira na flotu B 52, bojne helikoptere, bombardiranje Hanoja i Haiphonga. Jesu li to zaboravili i, zajedno s njima, njihovi europski saveznici? Miloševićev je cilj kristalno jasan od prvoga dana napada: iskoristiti bombardiranja kako bi za nekoliko tjedana učinio ono što je ionako kanio, ali kroz dulje vrijeme i u manjim razmjerima - preokrenuti demografski odnos između Srba i Albanaca na Kosovu i naseliti tamo trista tisuća srpskih izbjeglica koje su iz hrvatske krajine protjerale Tuđmanove postrojbe i policija (a da se Zapad nije tome jako protivio) i dvjesta tisuća izbjeglica iz Bosne. Takav nam se plan danas čini sramnim programom jednog diktatora koji je blizu ludila. A njegovi se potezi nisu mogli predvidjeti upravo zato što je za Zapad bio doslovno neshvatljiv. Tu nesposobnost, koju je pojačala želja saveznika da dopuste samo najnužnije gubitke, NATO-va flota očituje svakodnevno i ne može učiniti puno, jer je provedba etničkog čišćenja već stoljećima duboko ukorijenjena na tome području. Tko se sjeća da je od 1912. (prvi balkanski rat) i 1923. protjerano više od dvaju milijuna osoba? Da su već 1912. Albanci bježali s Kosova od zlostavljanja srpske i crnogorske milicije? Da su ti običaji potvrđeni 1923. ugovorom iz Lausanne koji je omogućio ponajprije Grčkoj, Bugarskoj i Turskoj da ojačaju, tužnog li eufemizma, 'etničku istorodnost'? Je li moguće da se to zaboravi, kao i bolest nacionalkomunizma, i povjeruje kako takvi običaji mogu nestati započinjući polurat na visini od pet tisuća metara?", u uvodniku lista piše Jacques Amalric.