FR-YU-US-čišćenje-Oružani sukobi-Ljudska prava-Vlada-Strana pomoć FR-LIBERATION 19.4.UVODNIK O SRJ FRANCUSKALIBERATION19. IV. 1999.Gubitak pamćenja"Nije potrebno ići u vojnu školu da bi se znalo: odlučnost sudionika u nekom sukobu
može gdjekad biti odsudnija od posjedovanja suvremenog oružja. Amerikanci su barem toga svjesni nakon vijetnamskog rata koji su izgubili, bez obzira na flotu B 52, bojne helikoptere, bombardiranje Hanoja i Haiphonga. Jesu li to zaboravili i, zajedno s njima, njihovi europski saveznici?Miloševićev je cilj kristalno jasan od prvoga dana napada: iskoristiti bombardiranja kako bi za nekoliko tjedana učinio ono što je ionako kanio, ali kroz dulje vrijeme i u manjim razmjerima - preokrenuti demografski odnos između Srba i Albanaca na Kosovu i naseliti tamo trista tisuća srpskih izbjeglica koje su iz hrvatske krajine protjerale Tuđmanove postrojbe i policija (a da se Zapad nije tome jako protivio) i dvjesta tisuća izbjeglica iz Bosne.Takav nam se plan danas čini sramnim programom jednog diktatora koji je blizu ludila. A njegovi se potezi nisu mogli predvidjeti upravo zato što je za Zapad bio doslovno neshvatljiv. Tu nesposobnost, koju je pojačala želja saveznika da dopuste samo
FRANCUSKA
LIBERATION
19. IV. 1999.
Gubitak pamćenja
"Nije potrebno ići u vojnu školu da bi se znalo: odlučnost sudionika
u nekom sukobu može gdjekad biti odsudnija od posjedovanja
suvremenog oružja. Amerikanci su barem toga svjesni nakon
vijetnamskog rata koji su izgubili, bez obzira na flotu B 52, bojne
helikoptere, bombardiranje Hanoja i Haiphonga. Jesu li to
zaboravili i, zajedno s njima, njihovi europski saveznici?
Miloševićev je cilj kristalno jasan od prvoga dana napada:
iskoristiti bombardiranja kako bi za nekoliko tjedana učinio ono
što je ionako kanio, ali kroz dulje vrijeme i u manjim razmjerima -
preokrenuti demografski odnos između Srba i Albanaca na Kosovu i
naseliti tamo trista tisuća srpskih izbjeglica koje su iz hrvatske
krajine protjerale Tuđmanove postrojbe i policija (a da se Zapad
nije tome jako protivio) i dvjesta tisuća izbjeglica iz Bosne.
Takav nam se plan danas čini sramnim programom jednog diktatora
koji je blizu ludila. A njegovi se potezi nisu mogli predvidjeti
upravo zato što je za Zapad bio doslovno neshvatljiv. Tu
nesposobnost, koju je pojačala želja saveznika da dopuste samo
najnužnije gubitke, NATO-va flota očituje svakodnevno i ne može
učiniti puno, jer je provedba etničkog čišćenja već stoljećima
duboko ukorijenjena na tome području.
Tko se sjeća da je od 1912. (prvi balkanski rat) i 1923. protjerano
više od dvaju milijuna osoba? Da su već 1912. Albanci bježali s
Kosova od zlostavljanja srpske i crnogorske milicije? Da su ti
običaji potvrđeni 1923. ugovorom iz Lausanne koji je omogućio
ponajprije Grčkoj, Bugarskoj i Turskoj da ojačaju, tužnog li
eufemizma, 'etničku istorodnost'? Je li moguće da se to zaboravi,
kao i bolest nacionalkomunizma, i povjeruje kako takvi običaji mogu
nestati započinjući polurat na visini od pet tisuća metara?", u
uvodniku lista piše Jacques Amalric.