RDW 16.IV.NATO-LOŠA PROMIDŽBA

NJEMAČKI RADIO - RDW 16. IV. 1999. NATO-va informativna politika ugrožava jednodušnu naklonost javnosti, stoji u komentaru Felixa Steinera. "Rat ima svoje vlastite zakone. Informacijska politika u ratnim uvjetima nije neproblematična ni na Zapadu. Naime, u demokracijama vlade moraju voditi računa o potpori javnosti. A slučajevi kao što je napad na civilno vozilo u jednom konvoju na Kosovu mogli bi javno mnijenje okrenuti protiv zračnih napada, bez obzira koliko se ta ista javnost zgražala nad zločinima srpskih snaga. Posebno je glede toga osjetljiva njemačka javnost. Hura-patriotizam američkoga tipa s parolama kao što su 'idemo do kraja pa nek' stoji što stoji' njemačkoj je javnosti od 1945. godine postao sasvim stran. Jedinstvo i odlučnost kakvu je glede rata oko Kosova jučer demonstrirao njemački Bundestag nije nikakav odraz društvene slike. U razgovorima o toj temi miješaju se brojne rezerve i velika zabrinutost, poglavito kod starijih koji su preživjeli II. svjetski rat, a ovih dana u tim raspravama sudjeluje gotovo svaki Nijemac. Međutim, potpora koju rat trenutačno ima kod većine Nijemaca neće biti dugoga vijeka - odobravanje će splašnjavati kako će rat duže trajati i što više bude bilo žrtava. Svakodnevno opravdavanje rata zbog toga je sve važnije. Za vojsku i politiku to je najmanje jednako važna zadaća kao i vođenje rata samog ili kao pronalazak putova koji bi ga što je moguće prije završili. Glavni oslonac u tome je vjerodostojnost, a upravo je ona od srijede pretrpjela golemu štetu. Kada su srpski izvori javili da je NATO-v zrakoplov pogodio izbjegličku kolonu, Zapad je odmah reagirao prema pravilima propagandnog rata: Ne, nemoguće je da je NATO bombardirao civilna vozila, radi se o zločinu srpskih snaga koji sada žele pripisati NATO-u, izjavljivao je američki ministar obrane Cohen, ali i njegov njemački kolega Scharping. E - da su samo šutjeli! Nakon što je NATO nekoliko sati kasnije morao priznati da je ipak on zabunom pogodio jedno vozilo u kojem su se nalazile izbjeglice, vjerodostojnost je već bila klonula. Ali to nije sve. Umjesto da se toga dana na dnevnoj konferenciji NATO-a pojavi glavni zapovjednik za Europu, Wesley Clark, tada još proturječne i nezgrapne informacije novinarima je na prilično lošem engleskom prenosio neki talijanski brigadni general. Tim neugodnim istupima NATO je izgubio puno prostora, tako da sad uopće više nije moguća ozbiljna rasprava o tomu zašto se na Kosovu kreću kolone s izmiješanim vojnim vozilima i vozilima izbjeglica. Ne može se raspravljati čak ni o tomu nisu li srpske postrojbe ipak napale izbjegličku kolonu - o čemu također i dalje postoje indicije. Tko još sada može vjerovati NATO-u? Takvom lošom politikom informiranja lakomisleno se igra na ruku Slobodanu Miloševiću. On naime zna da NATO ni u kojem slučaju nije toliko jedinstven koliko ga se prema vani prikazuje. On zna i to da su neki ratovi već izgubljeni kod kuće jer je nestala potpora javnosti. Valja se nadati da to znaju i u glavnom stožeru NATO-a i da će ubuduće javno stajati iza svojih vlastitih grešaka, koje su i u jednom opravdanom ratu - na žalost - neizbježne." (RDW)