SL DELO-HOLIVUDIJANCI-17. IV.

SLOVENIJA DELO 17. IV. 1999. Holivudijanci "Kome biste prije posudili tisuću, klošaru ili zastupniku državnoga zbora? Istraživanja javnog mišljenja govore da bi prosječan Slovenac vjerojatno prije povjerovao klošaru jer su državni zbor i političke stranke duboko na dnu ljestvice vjerodostojnosti. G. 1991. državnom je zboru potpuno vjerovalo 6,3 posto anketiranih, a lani tek 0,4 posto. Potpuno nepovjerenje u državni zbor poslije osamostaljenja izrazilo je 12, a lani čak 45,6 posto upitanih. Slovenci neusporedivo više nego državnom zboru vjeruju čak vojsci, sudstvu, policiji, bankama, gospodarstvu, tolaru i tako dalje. No naši vrli zastupnici ne daju se smesti. Za porazne rezultate javnoga mišljenja o sebi i svojoj uspješnosti odmah nađu objašnjenje: pristrani mediji koji navijaju za vlast i mrze oporbu. Kad bi to bilo istina, 'režimska' bi javna sredstva priopćavanja hvalila parlament, ipak obično odlučuje po ukusu vladajućih stranaka. Ali nikomu ni na pamet ne pada da hvali tu družinu. Neka se hvali sama. Zastupnici Janez Janša i Ivo Hvalica tako su predložili zakonsku novost o RTV Slovenije: da nacionalna televizija uvede treći program koji bi 'u živo' prenosio parlamentarne sjednice. Tu bi igračku opet plaćali porezni obveznici, zato možemo reći samo hvala Bogu da je državni zbor smogao toliko pameti i u srijedu odbio prijedlog. U toj državi nema se gdje nagrepsti novca ni za poseban kulturni ili obrazovni program pa zato djeca moraju gledati engleske i američke emisije. No to neke zastupnike uopće ne zanima, važna je samo njihova promocija. Govoriti da bi takav program omogućio bolju obaviještenost javnosti o radu parlamenta, obično je prenemaganje. U Velikoj Britaniji imaju parlamentarni tv program, a gleda ga tek četvrt posto gledatelja. I dakako je očito kako bi ta stvar izgledala: beskonačni 'dvoboji riječima' najgovorljivijih i najsamosvjesnijih zastupnika, ukratko, provincijski cirkus, commedia dell'arte, ali bez duha i koncepta. Poslije nekoliko mjeseci i najfanatičniji bi se gledatelji prebacili na Esmeraldu ili Cassandru. Bilo bi bolje da prenose zasjedanja parlamenta kao zabavno-uveseljavajuće emisije Miše Molk. Ponajprije nas naši vrli zastupnici iznova i opet iznova iznenađuju nevjerojatnom lakoćom kojom troše novac poreznih obveznika. O njihovim plaćama i dodacima više nema smisla govoriti. Sada su prestižnija stvar kupaonice koje su neki zamislili. Obnova kuhinje u parlamentu stajala je više od zajedničkog proračuna Caritasa i Crvenoga križa, a uskoro će na red doći i monumentalni projekt nove dvorane. Svake godine potroše po nekih pola milijarde više nego prijašnje, a ako se državni zbor proširi na 120 zastupnika, uskoro ćemo za njih morati uzimati posebne međunarodne kredite. Nije istina da je demokracija skupa stvar. Može se 'dobiti' i po podnošljivoj cijeni, ali svakako s vjerodostojnim političarima a ne s razmaženim političkim holivudijancima" - drži Boris Jež.