NJ 15.4. SZ- ANNAN I NATO

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 15. IV. 1999. Annan ne može nadomjestiti NATO "Da ne postoji UN, trebalo bi ga izmisliti - ali s vrlo realnim očekivanjima. Udruga naroda nije ni svjetska vlada koja posve nepristrano radi dobro i ispravno, niti je demokracija u kojoj glas Papue-Nove Gvineje ima istu težinu kao glasovi Amerike ili Kine. UN je jednako 'nestranački' kao i njegove ideologijsko-političke većine. A ima samo toliko moći koliko mu je jake države žele dati. Kofi Annan koji je sada, iznenada, izišao iz kulisa, nije predsjednik vlade, nego glavni tajnik. No koliko savez može biti koristan, pokazuje se sada: kao forum, smokvin list i pokusni redar. Dok na Srbiju pada sve više bomba, Zapad pokušava ruskog polu-saveznika Slobodana Miloševića 'ukrcati u čamac'. Statusa svjesni Rusi sa svoje su strane G-7 uveli u igru kao prikladan forum, skupinu sedam vodećih industrijskih država u kojoj bi rado bili broj osam. Njemačko ministarstvo vanjskih poslova čiji službenički aparat uopće ne odobrava samohod NATO-a, želi da UN bude nazočan. Neka Vijeće sigurnosti UN-a blagoslovi ono što formulira G-7+1. Nakon toga Annan može pratiti odnose s Rusijom i Srbijom. Najavljeni su srpsko povlačenje s Kosova, zatim prestanak bombardiranja i napokon međunarodna mirovna postrojba koja ne bi bila samo pod NATO-m. Kišobran UN-a mogao bi i Moskvi i Beogradu olakšati politički posao sa Zapadom. Utoliko bi potez Bonna s Annanom bio koristan. Samo ni pristaše UN-a u ministarstvu vanjskih poslova ne smiju zaboraviti što se Annanu dogodilo u njegovoj zadnjoj misiji u Bagdadu. Početkom 1998. dopustio je da ga Sadam po svim pravilimna baci na leđa, kad se - kako bi u posljednjem trenu izbjegao bombe - tobože opet upustio u UN-ove inspekcije. Stoga je kancelar Schroeder pokušaj svojih vanjskih poslova koji nije dogovoren sa savezom, pozdravio s potrebnom dozom realizma. Skraćena na bitno, njegova poruka glasi: nema smisla govoriti o onom poslije, sve dok Milošević ne napravi 'substancijalne' korake, ponajprije povlačenje svih srpskih snaga s Kosova. Posve je jasna i Schroederova preporuka za NATO-vu mirovnu postrojbu: ne vjeruje 'da se može odustati od zemalja članica NATO-a'. Da postrojba plavih kaciga 'nije dovoljno jamstvo da će se izbjeglice vratiti'. Oni koji puste Annana na čelo ili potrate vrijeme na pojedinosti onoga poslije, riskiraju ono što Milošević želi: sve slabiji vojni pritisak, slobodu manevriranja između NATO-a, Rusije i UN-a. Poslije začudne faze zapadnog jedinstva, prijeti stari problem: da se iznenada kuhanja prihvati previše kuhara i da svaki kuha malo drukčiju juhicu, što bi Miloševiću uglavnom prijalo" - drži Josef Joffe.