STUTTGART, 15. travnja (Hina) - Suradnja između zemalja članica EU i mediteranskih zemalja pokrenuta na prvoj Euromediteranskoj konferenciji u Barceloni 1995. vezana je uz čitav niz problema i ne protječe uvijek onako kako je to
prvotno bilo zamišljeno.
STUTTGART, 15. travnja (Hina) - Suradnja između zemalja članica EU
i mediteranskih zemalja pokrenuta na prvoj Euromediteranskoj
konferenciji u Barceloni 1995. vezana je uz čitav niz problema i ne
protječe uvijek onako kako je to prvotno bilo zamišljeno.#L#
Inicijatori procesa približavanja EU-a i 12 mediteranskih zemalja
(Egipat, Alžir, Izrael, Jordan, Libanon, Malta, Maroko, Sirija,
Tunis, Cipar, Turska i Palestinska samouprava) bile su Francuska,
Španjolska i Italija, sa željom da se na taj način napravi protuteža
njemačkoj politici širenja EU-a na zemlje Srednje i Istočne
Europe.
Euromediteransko partnerstvo zamišljeno je sa svrhom
poboljšavanja suradnje na svim poljima, od politike i sigurnosti do
gospodarstva i kulturno-znanstvene suradnje.
Jedan od glavnih ciljeva te suradnje je uspostava zone slobodne
trgovine između EU-a i mediteranskih zemalja do 2010-te. U zonu
slobodne trgovine bilo bi uključeno najmanje 30 zemalja na čijem
području živi gotovo 800 milijuna stanovnika.
Četiri godine nakon početka ove suradnje većina tada određenih
ciljeva još uvijek nije ostvarena. Deklaracija iz Barcelone
obuhvaćala je područja politike, sigurnosti, gospodarstva,
financija i kulture. Najveći pomak ostvaren je u financijskoj
suradnji: EU je naime kroz program MEDA (Program popratnih mjera) u
mediteranske zemlje od 1995. do '99. investirala više od 9
milijardi maraka. U program MEDA, koji je jedna vrsta PHARE
programa za Mediteran, uključeno je 9 zemalja: Alžir, Egipat,
Jordan, Libanon, Maroko, Sirija, Tunis, Turska i Palestinska
samouprava.
Nesuglasice između mediteranskih zemalja i problemi između
pojedinih zemalja i EU-a nesumnjivo utječu i na djelovanje
euromediteranske konferencije. U središtu tih problema nalazi se
pitanje mirovnog procesa na Bliskom istoku, odnosi Izraela i
arapskih zemalja, neriješeno ciparsko pitanje, problemi Turske i
Grčke te nasilje u Alžiru. Ne treba zaboraviti na velike razlike
koje postoje između mediteranskih zemalja: na sjeveru su bogate
kršćanske zemlje, na jugu i istoku siromašne islamske zemlje u
čijem se susjedstvu nalazi i židovska država Izrael.
Nesuglasice između mediteranskih zemalja došle su do izražaja već
na drugoj konferenciji održanoj '97. na Malti, kada su Sirija i
Libanon uzaludno prosvjedovale zbog toga što se konferencija na
kojoj će biti i predstavnici Izraela održava u jednoj arapskoj
zemlji. Arapske zemlje uporno su tražile da se u ovu suradnju s EU-
om uključi i Libija koja je tada bila pod sankcijama UN-a.
Treća euromediteranska konferencija u Stuttgartu bit će prilika za
rješavanje nekih od postojećih problema u suradnji EU-a i
Mediterana. Na ovoj konferenciji prvi put sudjeluju i predstavnici
Libije, a za istim će se stolom naći i ministri vanjskih poslova
Izraela, Sirije i Palestinske samouprave Ariel Sharon, Faruk al-
Šaara i Faruk Kadumi.
(Hina) nbar rb