NJ 13.IV. SZ: ANEKS B

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 13. IV. 1999. Tekst sporazuma s kasnim paljenjem "Je li sporazum iz Rambouilleta diktat Zapada? Rasprava o sporazumu za Kosovo, koji je Beograd odbio, rasplamsala se punom snagom nakon što su objavljene pojedinosti, koje mirovnom dokumentu pružaju nijansu opsadnog statuta. Doduše, danas je opća ocjena da je tekst sporazuma tek mrtvo slovo na papiru - ratna su ga zbivanja pretekla. No, u prvom redu ljevica SPD-a i neki krugovi među Zelenima tvrde da Beograd nikad nije ni mogao signalizirati zeleno svjetlo zbog neumjerenih zahtjeva Zapada na pregovorima. Time je dovedena u pitanje legitimnost NATO-vih napada na Jugoslaviju. Kamen smutnje su odredbe u aneksu sporazuma, vezane za praktičnu provedbu predviđene NATO-ve nazočnosti. Sam sporazum od ukupno 82 stranice predviđa u VII. poglavlju stacioniranje mirovne postrojbe - KFOR kao kratica za Kosovo Forces. Pripadajući 'apendiks B' uvršen je pod naslov 'Objašnjenja statusa NATO-vih postrojba'. Ta su objašnjenja, koja je prošlog tjedna objavio berlinski list 'Tageszeitung', postala predmetom žestokih rasprava. Po tekstu bi 'NATO-vo osoblje zajedno sa svojim vozilima, brodovima, zrakoplovima i opremom trebalo imati mogućnost slobodnog i nesmetanog kretanja bez ikakve blokade pristupa, i to na čitavom teritoriju Savezne Republike Jugoslavije, uključujući njezin zračni prostor i njezine teritorijalne vode' (član 8). Dakle, po toj je odredbi polumjer kretanja trebao poprilično nadmašiti granice Kosova i obuhvatiti čitavu Jugoslaviju. Osim toga, NATO zahtijeva 'imunitet od svih pravnih postupaka - bilo u okviru građanskog, upravnog ili kaznenog zakona' (član 6a) a trebao bi biti i oslobođen pristojba za korištenje pomorskih, rječnih i zračnih luka (član 10). Čitav tekst sporazuma plus aneks bio je izložen na završetku konferencije u Rambouilletu 23. veljače ove godine. Izaslanstvo kosovskih Albanaca potpisalo je taj jedinstveni paket 18. ožujka u Parizu. Predstavnici Beograda odbili su potpisati taj dokument - pruživši time NATO-u razlog za početak zračnih napada. NATO je nesumnjivo odredbama u apendiksu B sporazuma iz Rambouilleta prisvojio slobodu koja bi za Jugoslaviju podrazumijevala opsežno ograničenje njezina suvereniteta. Unatoč tome, netom izneseni prigovori da je Beograd stjeran u kut te da nisu iskorištene sve mogućnosti za pregovore navode na zabludu jer spomenuti argumenti zanemaruju mučni pregovarački maraton i destruktivu ulogu jugoslavenskog vodstva do albanskog potpisivanja sporazuma. Osim toga, anketi je pripisan obvezujući karakter koji u najmanju ruku osporava njemačko ministarstvo vanjskih poslova. Od samog početka pregovora Zapad i Beograd slijedili su dvije temeljito različite strategije. Za političare na potezu od Bonna do Washingtona priželjkivani sporazum oduvijek se sastojao od dva međusobno tijesno povezana dijela: od političkog sporazuma o opsežnoj autonomiji Kosova u okviru Srbije i od vojnog dijela, vezanog za osiguravanje te autonomije. Njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer obrazložio je međusobnu povezanost ta dva dijela sljedećom rečenicom: 'Kakva je korist od sporazuma koji će potom potonuti u krvi?' Beograd je pak oduvijek inzistirao na razdvajanju spomenuta dva dijela sporazuma. Srpska pregovaračka taktika svodila se od samog početka na otezanje i bojkot. Jugoslavensko izaslanstvo nije željelo izravno pregovarati s Albancima. Potom je u Rambouilletu postignut dogovor o potpisivanju bar političkog dijela sporazuma. Tri tjedna kasnije na sljedećoj konferenciji u Parizu predstavljen je pak sasvim novi koncept autonomije Kosova, skrojen po ukusu Beograda. Vojni dio sporazuma jugoslavenska je strana demonstrativno zanemarila. Dakle, nije postojala nikakva mogućnost za pregovaranje o NATO-voj mirovnoj postrojbi kao takvoj kao ni o apendiksu B, koji je obuhvaćao modalitete njezina stacioniranja. Stoga formulacije u aneksu sporazuma predstavljaju po informacijama zapadnih diplomata maksimalističku poziciju, o kojoj se nedvojbeno moglo još pregovarati - da je Beograd na to pristao. Njemačko ministarstvo vanjskih poslova naglašava također da apendiks 'nije bio pravno obvezujući' budući da je ugovorni partner tog statuta za stacioniranje NATO-vih snaga jasno bila samo jugoslavenska vlada. Stoga je apendiks B, bez obzira na potpis kosovskih Albanaca, 'i dalje otvoren za pregovore', ističe ministarstvo, napominjući da sadašnje odredbe 'nisu ništa drugo do puka forma'", napominje Peter Muench na kraju izvješća.