FR LIBERATION 13.4.GRAČEV

FRANCUSKA LIBERATION 13. IV. 1999. 'Moskva je savršen posrednik' Pierre Haski razgovarao je s Pavelom Gračevom, bivšim savjetnikom Mihaila Gorbačova, danas dopisnikom ruskog lista 'Novoe Vremja' iz Pariza: " - Zašto se još računa s Rusijom? = Rusija neće nestati s lica Zemlje, niti iz Europe. Istina je da je riječ o sili koja više ne raspolaže istim mogućnostima kao Sovjetski Savez: da SSSR još postoji, ne bismo imali ovakvo stanje. Ipak, Rusija je druga nuklearna svjetska sila, ona je politička i, zacijelo, gospodarska stvarnost, barem potencijalno. No, suprotno svojim običajima, Rusija je u taboru slabih: brani se od zakona jačeg. Ona puno više brani međunarodni zakon nego vjersku ili slavensku solidarnost s Miloševićem. To je, možda, i samoobrana jer postoji nesigurnost glede toga tko odlučuje u prilikama kao što su kosovske. Nitko nije pošteđen, sutra to mogu biti Armenci u Karabaha, Rusi u Moldaviji, Tatari na Krimu, popis je dug. Više nema mjerila. Rusija je, k tomu, jedina sila koja nije prekinula veze s objema stranama u sukobu, sa Zapadom i s Miloševićem. Ona je, dakle, savršen kandidat za posrednika. - Koji su njezini aduti? = Ona ponovno otkriva prijetnju kao način pritiska na Zapad, iako je to samo psihološka prijetnja. Jeljcinu je dovoljno da zaprijeti raketama i Albright već pronalazi nekoliko sati da se susretne s ruskim kolegom. Prilično je ponižavajuće gledati kako je međunarodna diplomacija morala spasti na ono što se u doba hladnog rata zvalo 'diplomacija megafona'. Ta je retorika svakako u velikoj mjeri rezultat unutarnjih razloga Borisa Jeljcina. Dakle, vjerujem da nitko ne bi htio provjeravati ozbiljnost ruskih prijetnja. Posljedice bi mogle biti vrlo teške. - Ima li danas Rusija stvarni ugled u Beogradu? = Ako se Rusija opet pridruži međunarodnoj zajednici, Milošević će ponovno biti izoliran. Napose ako to znači povratak zakonitosti, bilo da je riječ o UN-u ili OESS-u. Pred takvim zajedničkim pritiskom Milošević će biti politički puno slabiji. - Jugoslavenski je parlament jučer izglasao udruživanje s Rusijom i Bjelorusijom. Čini li Vam se to ozbiljnim? = Već dva tjedna živimo u nadrealističkom svijetu i ništa nije nemoguće. Mitski pojam slavenskog i pravoslavnog bratstva koji potječe iz prošloga stoljeća i predožbe protuzapadnih slavenofila o ratovima Rusije protiv Turaka i o Prvom svjetskom ratu, ponovno izbijaju na površinu i mogu postati stvarnost, možda virtualna, ali politička. - Imate li osjećaj da je Rusija bila ponižena u toj stvari? = Rusija, punopravna članica kontaktne skupine, bila je na grub i ponižavajući način uklonjena u času prijelaza na vojnu fazu. Usput da kažem, temeljni dokument o odnosima između Rusije i NATO-a koji je uz veliki sjaj potpisan u Parizu, ništavan je, pogažen i propao. Rusija je, da bi obratila pozornost na sebe, prisiljena da maše rukama, na granici razbora. No stajališta Zapada i Europe jesu neodređena: ujutro pozivaju Amerikance da se sporazumiju o napadima, a popodne Rusiju da se uključi u pregovore... - Što mislite o načinu na koji je rusko čelništvo pristupilo toj zadaći? = Ruski se odgovor tumači skokovima u unutarnjoj politici, Jeljcinovim poteškoćama i njegovim suparništvom s parlamentom. Postoji verbalno nadmetanje u protujeljcinovskim izjavama. No između verbalnog i političkog okršaja i vojnog djelovanja, granice se gdjekad brišu. Postoje procesi koje je teško zaustaviti. Ne znam kamo bi nas odvela kopnena operacija. - Je li u takvim prilikama važno to što Rusija ovisi o financiranju MMF-a? = To je još jedna jako velika pogrješka u zapadnom računu, to je politički amaterizam. Podcijenila se snaga ruskog odgovora, polazeći od činjenice da će pet milijarda dolara biti dovoljno da se kupi njezina šutnja. To je američko razmišljanje! To je zapadna drskost koja misli da se sve može kupiti, pa i dostojanstvo jedne zemlje: tako se ponovno stvara fenomen Weimarske Republike."