IT CORRIERE 12.IV.MRŽNJA NARODA-INTEGRACIJE

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 12. IV. 1999. Za mržnju među narodima postoji lijek: nova zajednica "Svi dnevni listovi i svi TV dnevnici objasnili su nam da potpora koju Srbi, pa čak i oporbenjaci, daju Miloševiću dolazi iz činjenice da ne dobivaju vijesti o pokoljima i etničkom čišćenju na Kosovu. No ako stvari tako stoje, zašto nogometaši koji se nalaze u inozemstvu, u raznim europskim zemljama, štrajkaju ili igraju s florom na ruci? Oni su savršeno obaviješteni o onome što se događa, gledaju naše televizije, čitaju naše novine, pa ipak se bez oklijevanja svrstavaju na stranu svoje nacije. Ta elementarna činjenica potvrđuje mi jedno staro uvjerenje. Da ljudi, tijekom rata, znaju mnogo više no što kažu da znaju. Ako i ne govore masovni mediji, govore vojnici koji se vraćaju s bojišnice, govore rođaci, vijesti idu od usta do usta. Kada sam bio dijete, jedan mi je seljak, koji se upravo vratio iz Jugoslavije, pričao da su četnici i ustaše vadili oči neprijateljima. Sjećam se da su odmah nakon rata izbjeglice pričale o tome da su 'Titoisti' Talijane bacali žive u fojbe.(...) Tko ne zna, ne zna zato što ne želi znati. Mi smo duboko identificirani sa zajednicom čiji smo dio i kada to ne uviđamo. Ona je naš veliki kolektivni predmet ljubavi. Ljubavi koja je često jača od osobne ljubavi. Ta se ljubav otkriva kad je naša zajednica u opasnosti. Tada smo za nju spremni žrtvovati svoj život i živote naše djece. I spremno opravdavamo djela naših i optužujemo druge. Patimo zbog pogibije jednog našeg vojnika i veselimo se ubojstvu neprijatelja. Kada bi nam se omogućilo da samo jednim udarcem uništimo našeg neprijatelja, to bismo i učinili. To je strašna stvarnost ljudske prirode. Onda, kada se vrati mir, te nam se misli čine apsurdnim. Izjašanjavamo se kao pacifisti i nepristrani. No duboko u sebi nastavljamo biti pristrani.(...) Nepristran je samo onaj koji je izvan, koji se ne identificira ni s jednim ni s drugim kolektivitetom, ni s jednom ni s drugom ideologijom, ni s jednom ni s drugom vjerom.(...) Nepristranost postaje moguća samo unutar jedne šire zajednice, u kojoj se poništavaju razlike i mržnje. Titova Jugoslavija ujedinjena zajedničkom borbom protiv nacizma i ideologijom, stvorila je bratstvo između različitih naroda koje se razbilo nakon njegove smrti. Stoljetna zlopamćenja europskih naroda tope se u novoj europskoj zajednici koja, premda polako, stvara novu domovinu", piše Franceco Alberoni.