FR-LIBERATION12.4.SCHROEDER

FRANCUSKA LIBERATION 12. IV. 1999. Schroeder jači nakon rata "U ponedjeljak, njemački socijaldemokrati trebaju obraćenog Schroedera izabrati za predsjednika SPD-a. Otkako je Oskar Lafontaine 11. ožujka dao ostavku na dužnost ministra financija i predsjednika stranke, čini se da je kancelar doživio preobrazbu. Sudjelovanje Bundeswehra u NATO-vim bombardiranjima Srbije, velika premijera za Njemačku nakon 1945., otkrilo je Schroedera kao državnika, čvrstog i odlučnog, ali ne previše ratnički raspoloženog. Veliki poznavatelj televizije, pokazao se vrlo uvjerljivim nagovarajući narod da bude 'solidaran sa svojim vojnicima'. Nakon zamršenih početaka pri dolasku na vlast, Gerhard Schroeder je iskoristio rat na Kosovu kako bi na Ministarskom vijeću izjavio da više neće podnositi ispade: 'Moramo preuzeti odgovornost. Oni koji šire nesigurnost nemaju mjesta za ovim stolom Š...Ć Zapadni je savez dio viših njemačkih državnih obzira.' Za sada se nijedan ministar, crveni ni zeleni, nije usudio skrenuti s ovog pravca, očitujući puno veću jednodušnost nego u Francuskoj. Kosovska je drama jednim potezom izbrisala nesuglasice izazvane Lafontaineovom ostavkom, kao i sliku lakomislenog kancelara koji je prvih mjeseci više blistao u televizijskim nastupima nego u političkim odlukama. Rat je učinio da se privremeno zaboravi njegov nadimak 'Party-Kanzler' (kancelar-bećar) koji mu je dodijelio časopis 'Der Spiegel'. Schroeder je svoju preobrazbu započeo u trenutku izbijanja rata, na berlinskom susretu na vrhu: smanjujući svoje zahtjeve u svezi s njemačkim novcem koji 'nestaje' u Bruxellesu, on je znao obuzdati državne interese kako bi se postigla nagodba. Schroeder je možda načinio prve korake kao 'Europljanin', po cijenu skorog laganog povećanja njemačkih davanja. Prirodna prilagodljivost novog kancelara jamačno je olakšala taj zaokret. 'Schroder se prilagođuje', uvijek je znao govoriti Joschka Fischer, sadašnji zeleni ministar vanjskih poslova, kada su ga prije izbora pitali kako će se slagati s tako neuhvatljivim čovjekom. (...) Taj rat koji je Schroederu omogućio da poraste u očima javnosti, mogao bi mu isto tako pokvariti raspoloženje na saboru SPD-a ovog ponedjeljka u Bonnu. Mnogi zastupnici u stranci žele podsjetiti da sadašnji program SPD-a predviđa upletanje Bundeswehra 'samo za mirovne zadaće, u sklopu mandata UN-a i OESS-a'. Već su se čuli prosvjedi utjecajnih osoba kao što je bivši kancelar Helmut Schmidt: 'Dok nas Amerikanci vuku za nos, mi kršimo međunarodno pravo i povelju Ujedinjenih naroda.' Čelništvo stranke plaši se oštre rasprave, to više što Schroeder u SPD-u još nema takav ugled kao što ga je imao Lafontaine. (...) Za sada rat na Kosovu drži u neizvjesnosti njemačku politiku: napadi kršćansko-demokratske oporbe na reformu manjih poduzeća, pače i na nezaposlenost, čine se gotovo kukavnima. Kada se rat završi, Schroeder će se naći pred velikim problemima koji su doveli do Lafontaineove ostavke: pad konjukture ne daje puno nade u brzo smanjenje nezaposlenosti koje je bilo Schroederovo glavno obećanje tijekom predizborne utrke, savezni proračun najavljuje strukturni manjak od nekih 30 milijarda maraka (100 milijarda franaka...), prijedlog napuštanja nuklearne energije nije se pomakao, a skore reforme u zdravstvu i mirovinskom sustavu što ih je najavila vlada, znače bolne socijalne rezove. Schroederova je momčad odlučila odmah iskoristiti popularnost prvih mjeseci vladavine: ponovno uvođenje naknada za bolovanje i zaštite od otpuštanja u manjim poduzećima, povećanje obiteljskih dodataka... Ovih nekoliko darova nije pomoglo SPD-u kojemu je pao ugled u zadnjim istraživanjima: za njega bi glasovalo tek 35 posto glasača, dok bi se za CDU odlučilo 43 posto. A nepopularne reforme tek dolaze! Spajajući dužnost kancelara i predsjednika stranke, Schroeder više neće moći glumiti 'preteču', 'modernizatora' i prijatelja poduzetnika, već će također morati uvjeriti svoju stranku. Druga prilika koja mu se danas pruža, čini se opasnom koliko i prva", iz Bonna izvješćuje Lorraine Millot.