RDW 7. IV. KONFERENCIJA UNHCR-A

NJEMAČKI RADIO - RDW 7. IV. 1999. Konferencija UNHCR-a u Ženevi - komentar Andreasa Zumacha. Rezultati Ženevske konferencije o Kosovu nisu ni u kakvu odnosu s velikim riječima koje su se u posljednja dva tjedna mogle čuti iz Bonna i drugih prijestolnica EU-a. Doduše, na konferenciji su sudjelovali predstavnici iz 56 zemalja, ali nisu dana nikakva nova obvezujuća obećanja glede barem privremenog prijama kosovskih izbjeglica. A ta obećanja su nužna da bi se rasteretile Makedonija, Albanija i Crna Gora gdje se nakon 24. ožujka sklonilo 430.000 novih izbjeglica s Kosova. Ako se te države ubrzo ne rasterete, moglo bi na graničnom području prema Makedoniji umrijeti na stotine ljudi od kolere, tifusa i drugih zaraznih bolesti. Međutim, ni najobuhvatnijim mjerama pomoći, koje je u utorak najavila vlada u Bonnu, ne može se postići to rasterećenje. Tako već ionako nestabilnoj Makedoniji prijeti opasno zaoštrenje etničkih napetosti između većinskog slavenskog stanovništva i albanske manjine, kao i politički i gospodarski kolaps zemlje s nepredvidivim destabilizirajućim posljedicama za cijeli Balkan. A time bi se ostvarila Miloševićeva računica, jer takav razvitak u Makedoniji politički bi i financijiski opteretio Europsku uniju i NATO znatno više nego brz i velikodušan prihvat ratnih izbjeglica. Crveno-zelena koalicija u Bonnu, koja trenutno predsjeda Vijeću EU, u tom pitanju se skriva iza cjelokupnog koncepta Europske unije umjesto da velikodušnom nacionalnom ponudom i prihvatom izbjeglica bude uzor drugima. Samo se tako može izvršiti moralno-politički pritisak na druge neodlučne partnere, prije svega na Francusku. Razumljivo je da savezna vlada želi izbjeći ponavljanje iskustva iz rata u BiH kad je Njemačka primila 400.000 bosanskih izbjeglica, a Francuska i Velika Britanija svega 15.000. S tim u vezi nije uvjerljiv ni argument njemačkih diplomata i vladinih predstavnika kako se prihvatom kosovskih izbjeglica postaje pomagač Miloševićeve politike etničke čistke. Ljudi s Kosova, koji su u posljednjih 13 mjeseci dospjeli na Zapad, jasno su izrazili želju da se vrate u svoju domovinu i da obnove svoje razorene kuće i sela. (RDW)