RDW 6. IV. PREGLED TISKA

NJEMAČKI RADIO - RDW 6. IV. 1999. Pregled tiska Rat na Kosovu i dalje je glavna tema komentara njemačkoga tiska. U njihovu središtu su zračni napadi NATO-a na Jugoslaviju i protjerivanje Albanaca s Kosova. Prema mišljenju komentatora dnevnika KOELNISCHE RUNDSCHAU, sve je vjerojatnije angažiranje kopnenih postrojba NATO-a: Sada se, dakle, ipak dogodilo. Amerikanci u Albaniju dopremaju borbene helikoptere, i to sigurno ne zato da bi razvozili izbjeglice. Oni će se primijeniti protiv srpskih tenkova, a time je NATO od angažiranja kopnenih postrojba udaljen tek minimalno. Što god da su dosad političari govorili ili što dijelom još govore, svi su oni znali kako će se dalje razvijati i kako dalje mora ići ako Milošević ne popusti. Srpski vojnici i milicija divljaju među albanskim narodom. To Europljane može samo potvrditi u njihovu uvjerenju da se mora izdržati. Do gorkog kraja. Cilj NATO-a mora ostati - kosovskim Albancima što prije omogućiti povratak u njihova sela i gradove, piše berlinski DER TAGESSPIEGEL i ističe: Već i da bi se ta nakana naglasila - izbjeglice bi trebale ostati u regiji. Njihov prijevoz u zapadnu Europu ili čak u Sjedinjene Američke Države tek je drugo najbolje rješenje.(...) Albaniji i Makedoniji se međutim ne može natovariti veći broj izbjeglica. Zapad pak može povećati politički pritisak na druge susjede, Grčku, Bugarsku, Rumunjsku, ali i Tursku, da prime više izbjeglica uz uvjet da im pomogne u svladavanju te zadaće. Milijardskim iznosima za godinu koji su bili potrebni za zbrinjavanje 200 tisuća bosanskih izbjeglica u Njemačkoj, u balkanskim se državama može pomoći bitno većem broju žrtava. To ne znači premjestiti probleme na drugo mjesto već provesti međunarodnu podjelu rada u najboljem smislu te riječi. Pitanjem zbrinjavanja izbjeglica u regiji ili Europi bavi se i essenski dnevnik WESTDEUTSCHE ALLGEMEINE ZEITUNG koji piše: Izbjeglice će umiriti spoznaja da na granici Kosova ima barem dovoljno televizijskih snimatelja. U naše kuće se hitno dostavljaju slike ljudi kako se tuku za kruh i pokrivače. Nedostaje sve drugo. Prije svega nedostaje političke volje - što će se dogoditi s tim žrtvama besprimjernih progona. Nedostaje i spremnosti i sposobnosti da se stvori i najnužnije kako bi oni koji su preživjeli deportacije, sada preživjeli i svoje spasavanje. Uskrsno cjenkanje politike o tome da li, kako i kamo s izbjeglicama - ostati ili ih dalje prevoziti - bio je bijedan igrokaz. Savezna vlada u tome u osobi ministra unutarnjih poslova Otta Schilyja sudjeluje na potresan način. Strah da bi birači mogli biti ljuti vidi mu se na licu. Dok svijet potresaju slike izbjeglica, jugoslavenska propaganda tvrdi kako ljudi s Kosova bježe zbog zračnih napada NATO-a. Berlinski dnevnik DIE WELT ne vjeruje da su saveznički zrakoplovi izazvali progone i naglašava: Sve izbjeglice govore isto. Milošević je s progonima počeo već za vrijeme konferencije u Rambouilletu i sada ih nastoji provesti do kraja prije nego što bude razoružan. Životne laži sudionika uskrsnih marševa tako su kratkih nogu kao i sva druga samozavaravanja glede Miloševića, koji više nego ikad smisao života nalazi u navali protiv daleko jačih. Njegov se nihilizam u Srbiji sasvim pogrešno interpretira kao ljubav prema domovini. To je tragedija te zemlje. Tragika NATO-a je da je taj nihilizam podcijenio. Za to sada plaća cijenu o obliku ad-hoc planiranja. LEIPZIGER VOLKSZEITUNG s obzirom na masovno protjerivanje s Kosova, NATO vidi pred dilemom: Prihvati li kosovske izbjeglice, pomaže ljudima u nevolji, ali htio-ne htio, sankcionira Miloševićevu politiku progona. Ispriječi li se toj logici, bit će odgovoran za nepruženu pomoć. Nečasno je priznanje kako se s takvim izbjegličkim valom nije računalo. Rat uvijek znači progone, a na Balkanu posebno. Zbog toga može skeptično zvučati da vojna opskrba teče bez kraja dok izbjeglicama nedostaje najobičnijih sredstava. (...) Pritom je jasno: Susjedi Kosova moraju biti najbrže rasterećeni, inače im prijeti gubitak vlastite političke stabilnosti. U visokotiražnom bulevarskom dnevniku BILD čitamo: Sa svakim kosovskim Albancem koji prijeđe granicu raste opasnost da bi rat mogao završiti tako da se ismije NATO. Što će se naime dogoditi s prisilno deportiranim Albancima? Ako ih prihvati Zapad, mogao bi to biti put bez povratka. Već na primjeru Bosne doživjeli smo kako je teško ljude nagovoriti na povratak u domovinu. Ako se Albanci smjeste u zemljama s daleko višim standardom nego što su ga imali kod kuće, tko će tada smoći snage vratiti ih natrag? Rat mora brzo biti završen. Inače će se pretvoriti u ono što su svi htjeli izbjeći - u trijumf koljača. (RDW)