RDW 1. IV.NATO UOČI OBLJETNICE

NJEMAČKI RADIO - RDW 1. IV. 1999. O obljetnici NATO-a u komentaru Felixa Steinera. "Ovih dana nitko u NATO-u nije slavljenički ili obljetnički raspoložen. Rat na Kosovu temeljito je pokvario proslavu u povodu 50. obljetnice potpisivanja Sjevernoatlantskog ugovora i time osnivanja NATO-a. Savez je presrela njegova vlastita budućnost, prije no što je uspio o njoj raspravljati i formalno odlučiti. A ta budućnost, neovisno o trajanju i ishodu kosovskoga rata, već se danas pokazuje krajnje problematičnom. A sve je bilo tako lijepo zamišljeno. Međutim, sada, s obzirom na povijesnu obljetnicu, a posebno na vrhovnom sastanku šefova vlade i članica saveza krajem travnja u Washingtonu, treba pogledati unatrag. NATO je namjeravao sam sebe slaviti i čestitati si na 50 godina mira na zapadu i na mirnoj pobjedi nad totalitarnim komunizmom na istoku. Nije problematično; slavljenik NATO je u svojem dosadašnjem obliku uspješan model. Uspješan model, čija snaga zrači i izvan saveza i u međuvremenu privlači i nekadašnje protivnike u hladnome ratu. Poljska, Mađarska i Češka su već nekoliko tjedana članice saveza - i to se htjelo slaviti u Washingtonu. No možda bi u Washingtonu došlo do spora, spora o budućnosti saveza. NATO je već davno izgubio povijesnu opravdanost svoga postojanja, ozbiljna vojna opasnost za neku od članica zasad nije na pomolu. Međutim na logičnu posljedicu, naime raspuštanje saveza, nikada se nije pomišljalo. Jer za NATO su se tražile i našle nove zadaće. Izvoz stabilnosti sveprisutan je ključni pojam za svaku aktivnost saveza, pa radilo se o prijamu novih članica, programu Partnerstvo za mir ili misiji u Bosni, prvom angažmanu NATO-a izvan granica saveza. Na obljetničkom vrhovnom sastanku NATO-a htjela su se u opuštenoj atmosferi pojasniti neka pitanja: do kuda bi nove zadaće NATO trebale dosezati, da li i izvan područja saveza? Što je glavna zadaća: kolektivna samoobrana kao u proteklih 50 godina ili upravo taj izvoz stabilnosti? I konačno, kako će se NATO ubuduće odnositi prema organizaciji Ujedinjenih naroda i njezinim načelima na koja se izričito upućuje u uvodu Sjevernoatlantskog ugovora? Pitanja, na koja bi trebao dati odgovor novi strateški koncept Saveza, a oko kojeg se članice još nisu složile. A sada je vojni angažman na Kosovu stvorio nove činjenice: bez mandata Ujedinjenih naroda, a time glede međunarodnog prava na vrlo upitnim osnovama, NATO bombardira jednu suverenu državu koja je sama članica Ujedinjenih naroda. Ono što je NATO htio spriječiti sada je u punom tijeku: humanitarna katastrofa, genocid i masa izbjeglica. Dapače još i više: sve to se neizmjerno pojačalo u samo nekoliko dana i ako će se uopće moći zaustaviti, sigurno se to neće moći samo zračnim napadima. Na svojoj 50. obljetnici NATO se nalazi na raskrižju: želi li savez koji je nekoć osnovan sa svrhom kolektivne samoobrane postati redarstvena snaga u Europi, a možda i izvan nje, snaga koja je odgovorna samoj sebi? Mogu li države članice, odnosno može li savez kao cjelina izdržati to opterećenje? Ukoliko su odgovori na sva ta pitanja jednosmisleno pozitivni, automatski se stvara radikalno promijenjeno samorazumijevanje NATO-a koje jedva još nešto ima zajedničko sa Sjevernoatlantskim ugovorom od 4.travnja 1949. Stoga krajem mjeseca u Washingtonu još neće biti jasnih odgovora. Na jednom jedinom sastanku na vrhu - i dok još najvjerojatnije bude trajao rat na Kosovu - takva se pitanja ne mogu riješiti. (RDW)