FR-LA CROIX 31.3.SRBI I RUSI-LAŽAN SAVEZ

FRANCUSKA LA CROIX 31. III. 1999. 'Srbi, nezahvalna ruska braća' "Srbi su u ruskoj povijesti već jednom imali kobnu ulogu. G. 1914. uvukli su nas u Prvi svjetski rat. Nastavak je poznat: vojni poraz, raspad carstva, boljševička Oktobarska revolucija 1917. i osamdeset godina komunizma. Danas se povijest ponavlja: Srbi su zamalo dotjerali Rusiju do raskida veza sa Zapadom. Povjesničar Segej Romanjenko, stručnjak za Balkan, zabrinuto gleda u budućnost. Prema njegovu mišljenju, NATO-ovo bi upletanje moglo imati vrlo teške posljedice za rusku unutarnju politiku: komunistička i nacionalistička oporba će ojačati, protuzapadno raspoloženje moglo bi prevladati na sljedećim parlamentarnim i predsjedničkim izborima i iznova bi se moglo doći u sukob sa SAD-om i zapadnom Europom. 'Bliskost' Srba i Rusa čini se neprijepornom: i jedni i drugi su Slaveni i pravoslavci. No glasovito 'rusko-srpsko prijateljstvo' o kojemu sada govore svi domoljubi u Moskvi, nema dugu povijest. Ono potječe tek s konca XIX. stoljeća, kada su se Srbi pobunili protiv turskog Otomanskog Carstva. Ruski car Aleksandar II. pošao je u pomoć 'slavenskoj i pravoslavnoj braći'. Nekoliko tisuća ruskih dragovoljaca pohitalo je na obale Dunava da brani Srbe, ali njihov zanos nije bio dovoljan. Da bi spasio srpski ustanak koji su napola uništile nadmoćne tuske snage, Aleksandar II. morao je poslati na Balkan redovite postrojbe. Rusko-turski rat trajao je dvije godine (1877. i 1878.). Glavni uspjeh turskog poraza bilo je proglašenje neovisnosti triju pravoslavnih država: Rumunjske, Bugarske i Srbije. No rusko-srpski 'medeni mjesec' nije potrajao. Čim je stekla neovisnost, srpska se kraljevina okrenula od svojih 'spasitelja' i gotovo trideset godina bila saveznica Njemačke i Austro-Ugarske, zakletih neprijatelja ruskog carstva. Srbija mijenja saveznike samo nekoliko godina prije Prvog svjetskog rata i približava se 'Antanti' (Rusija, Velika Britanija i Francuska). U srpnju 1914. srpski terorist Gavrilo Princip ubija u Sarajevu austrijskog prijestolonasljednika nadvojvodu Franju Ferdinanda. Austrija objavljuje rat Srbiji. Rusija ne želi ostaviti svoju saveznicu. Počinje Prvi svjetski rat. Tri godine kasnije, ruši se carstvo Nikole II. Nakon pobjede boljševičke revolucije, odnosi između Moskve i Beograda bili su zapravo zamrznuti sve do konca 30-ih. Tek uoči Drugog svjetskog rata Sovjetski Savez i Jugoslavija našli su se u istom bloku. Obje je zemlje napao Hitler, jednu za drugom. Neobično je da su tijekom rata četnici, srpski nacionalisti koji su pružali otpor okupatoru, imali vrlo napete odnose s Moskvom. Staljin je računao s komunističkim partizanima Hrvata Josipa Broza Tita, među kojima je bilo razmjerno malo Srba. Četiri godine nakon završetka rata, 1949., Staljin se posvađao s Titom. Tadašnja je sovjetska promidžba nazivala novog jugoslavenskog vođu 'revizionistom' i 'krvnikom iz Beograda'. Agenti tajnih služba iz Moskve više su puta pokušavali ubiti Tita, ali bez uspjeha. Ni nakon Staljinove smrti 1953. i dolaska Nikite Hruščova na vlast, između SSSR-a i Jugoslavije nije bilo prave pomirbe. Tito je više volio biti po strani komunističkog bloka, odbijajući da potpiše Varšavski ugovor i pristupi SEV-u (gospodarska organizacija istočnog bloka). 'U doba komunizma nikada se nije govorilo o rusko-srpskom prijateljstvu, sjeća se G. Alimov, moskovski novinar koji je svoju stručnu karijeru započeo početkom 80-ih. Svi su stanovnici Titove zemlje za nas bili Jugoslaveni. Nismo razlikovali Srbe, Hrvate, Makedonce i Slovence. Nismo čak znali ni koji su među njima bili pravoslavne, katoličke ili muslimanske vjere.' 'Nije ispravno govoriti o 'tradicionalnom prijateljstvu' između Rusa i Srba, dodaje povjesničar Sergej Romanjenko. To je ideološki mit. U stvarnosti, Srbi su tražili rusku pomoć kad god su imali poteškoća. No čim bi ih riješili, odmah su zaboravljali 'svog' velikog pravoslavnog brata, okrećući se prema zapadu.' Nekolicina novinara koji se bave Balkanom uvjereni su da će Srbi i ovaj put iskoristiti Ruse kao 'strašilo' prema Zapadu, a onda ih napustiti. Ruski diplomati ističu da jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević nije nikad bio pouzdan partner Moskvi. 'U prošlosti, Milošević je često znao prevariti naše posrednike i zanemariti naše preporuke. Uvijek je više volio najvažnija pitanja rješavati s Amerikancima, zaključuje Alimov. Bilo bi neodgovorno ući sada u sukob sa Zapadom da bi se branio tako nezahvalan i nevjeran 'saveznik'", piše izvjestitelj lista iz Moskve M. I.