NJ FR-POSLUŠAN INSTRUMENT-30. III.

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 30. III. 1999. Čak previše poslušan instrument "Ne može se prečuti ponos pukovnika Milivoja Novkovića. No on nije bezuvjetno ponosan na svoje oružane snage. Čini se da ga se dojmila moderna ratna tehnologija koju zapadni vojni savez šalje protiv vojske njegove zemlje. Drhtavim glasom čita popis modernih borbenih zrakoplova koji su ovih dana bili usmjereni na ciljeve u Jugoslaviji. Ponos ima drugi razlog: u subotu se glasnogovornik vojske prvi put predstavio domaćim i stranim medijima. Zemlja je u ratnom stanju i vojska će svakoga dana predočiti svoje stajalište. Usred Beograda ustrojen je pres centar. Novinarima će se svakodnevno pokazivati što je NATO napravio svojim 'barbarskim napadima'. Izvješća moraju dakako biti podvrgnuta nekoj vrsti predcenzure. Jugoslavenksa narodna armija nije više navikla stajati pod svjetlima reflektora. Kad je Milošević prije deset godina došao na vlast, Jugoslavenska je narodna armija (JNA) još mogla s ponosom gledati na svoju partizansku tradiciju. JNA je u staroj Jugoslaviji i društveno imala dominantnu ulogu. No tada je Predsjednik svoju vojsku korak po korak gurao u stranu. Poslao je svoje postrojbe u ponižavajuće poraze jedan za drugim, najprije u 'blickrig' u Sloveniji, koji je svršio pokornim povlačenjem. JNA je trebala braniti jedinstvo Jugoslavije, no Milošević je pokazao zanimanje samo za veliku Srbiju. U ruševinama Vukovara pokopana je i antifašistička tradicija na koju je bivša partizanska vojska bila tako ponosna. JNA je svojim topovima pretvorila grad u prah i pepeo. U bosanskom ratu Beograd službeno nije sudjelovao. No Milošević je svojem poslušniku Radovanu Karadžiću vratio ratnu opremu i plaćao vodeće časnike. Vojska nije samo potisnuta na rub, nego je malo po malo i kompromitirana. Usporedno se događao materijalni pad. Milošević je jugoslavensku saveznu vojsku držao na kratkoj uzdi. Antikvitetni vojni teretnjaci ili oklopna vozila kao iz vojnog muzeja govore jasnim jezikom. Kad su na putu u smjeru Kosova vojni konvoji, uvijek poneki ostane stajati uz rub ceste. Druge treba teškom mukom odvući. U mirno doba savezna vojska broji nešto više od sto tisuća ljudi. U punoj mobilizaciji njezina se snaga s pričuvnim vojnicima i novacima može povećati na do 400 tisuća ljudi. Moral, barem prije NATO-va napada, nije bio baš na visini. Mladi se ljudi u zemlji skrivaju da ih ne bi mobilizirali. A navodno nije mali broj dezertera. Vojnici su nedavno prosvjedovali, jer su trebali otići na Kosovo. Nisu prosvjedovali protiv rata, nego zbog opreme i uvjeta. Žalili su se da je hrana nejestiva, a tuširati se mogu jedanput tjedno. Utoliko su velikodušnije proteklih godina njegovane policijske snage. Policija je, slično kao u latinsko-američkim diktaturama, izgrađena u vojsku za unutarnju uporabu. Policija, raščlanjena na razne 'posebne jedinice', sa svojih je 80 do sto tisuća ljudi, zapravo jednako jaka kao i redovita vojska. 'Sigurnosne snage' imaju oklopna vozila, lako topništvo i helikoptere. Čini se da Milošević do kraja nije vojnom vodstvu htio pokloniti puno povjerenje. U Beogradu se puno nagađalo o možebitnim planovima puča iz vojnih krugova. Oružane su se snage protiv volje dale uvući u sukob s naoružanim pobunjenicima na Kosovu. Na vrhuncu kosovskog sukoba Milošević je smijenio šefa glavnog stožera Perišića. On se usudio otvoreno kritizirati konfrontacijsku politiku državnog vodstva. Smjenjivanje generala slijedio je val čišćenja pa su danas na ključnim položajima apsolutno odani Miloševićevi pristaše. Sada vode saveznu vojsku u beznadnom ratu protiv najveće vojne sile. Vojno vodstvo je poslušan instrument u samorazornoj borbi Slobodana Miloševića. Promatramo kako NATO malo po malo uništava vojarne i oružje. Zbog toga se vjeruje da može dobiti ideologijski rat. Vojno vodstvo u antifašističkoj tradiciji govori o junačkom otporu 'barbarskoj agresiji' NATO-a. Tu je američki predsjednik Clinton 'Hitler' modernog doba" - piše Stephan Israel.