US NYT 30.III. RUSKI INTERESI

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 30. III. 1999. Istinski ruski interesi "Ruski premijer Jevgenij Primakov trebao bi danas stići u Beograd, s utvrđenim ciljevima zaustavljanja zračnih napada NATO-a na Jugoslaviju i postavljanja temelja za političko rješenje krize", piše zamjenik američkoga ministarstva vanjskih poslova Strobe Talbott. "Kao što je ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright naglasila ministru vanjskih poslova Igoru Ivanovu kad su jučer telefonski razgovarali, preduvjet za povratak diplomaciji prekid je mahnitoga pokolja što ga srpski vojnici, policija i paravojne bande provode nad Albancima s Kosova. Ako je to poruka g. Primakova predsjedniku Slobodanu Miloševiću, misija bi mogla pomoći. Ako ne, onda neće. Kao što dolikuje demokraciji, ruska vanjska politika zrcali stajališta na domaćem terenu. Ruska javnost i parlamentarno mnijenje duž širokog spektra uvelike su razdraženi savezničkom akcijom. Neki demokratski reformisti, uključujući trojicu koji ovoga tjedna planiraju posjetiti Washington, kritiziraju savez zbog razbuktavanja plamena ruskog ultranacionalizma. Budući da je NATO osnovan prije 50 godina s ciljem odvraćanja Sovjetskog Saveza, mnogi Rusi reagiraju instinktivno na njegovo nastavljeno postojanje, njegovo proširenje i, sada, njegovo utjecanje sili protiv druge zemlje koja s Rusijom ima snažne povijesne, etničke i vjerske veze. Međutim, bilo bi nešto izopačeno u tome da Rusija stane na stranu beogradskog poretka u sadašnjem sukobu. Tijekom prošlog desetljeća, Rusija i Srbija dijametralno suprotno rješavale su problem poslijekomunističkoga prijelaza. Od raspada Sovjetskog Saveza, krvoprolića i represije poput onog u Čečeniji bile su iznimke. Nastajanje novih 15 država bilo je općenito mirno i mnoge od tih država, posebno sama Rusija, brzo su se pokrenule u namjeri priključenja demokratskoj zajednici. Naprotiv, raspad Jugoslavije je užas koji se nastavlja, pun ratova, iredentizma, masovnih grobnica, spaljenih sela, koncentracijskih logora i valova izbjeglica. Treba promisliti koliko bi Europi danas bilo bolje da je Srbija slijedila primjer Rusije, Ukrajine i drugih bivših sovjetskih republika. Obratno, nije teško zamisliti koliko bi cijelom svijetu danas bio gore da se išta poput raspada bivše Jugoslavije dogodilo duž 11 vremenskih zona Sovjetskoga Saveza, s 30.000 komada nuklearnog oružja. Iako Sjedinjene Države i Rusija imaju svoje nesuglasice, one su na temelju međusobnih interesa zajedno postigle mnogo, pa tako i na Balkanu. Naši vojnici još služe zajedno u Bosni. Zajedno s Britanijom, Italijom, Francuskom i Njemačkom, Sjedinjene Države i Rusija iskovale su plan koji su barem kosovski Albanci prihvatili. U svom odbijanju međunarodnih pokušaja mirnog rješavanja krize, predsjednik Milošević prekršio je dogovor koji je imao s predsjednikom Jeljcinom i zanemario molbe upravo onih ljudi - g. Primakova i g. Ivanova - koje danas namjerava primiti. Više od godinu dana, diplomati iz Sjedinjenih Država, Rusije i drugih zemalja provodili su strpljivu, mirnu diplomaciju, dok je Beograd okrutno postupao i radikalizirao Kosovo. Tek kad ta diplomacija više nije mogla dalje, NATO je odlučio djelovati, posebno budući da je g. Milošević očito iskorištavao pregovore kao zaklon za uništenje Kosova, selo po selo. Eskalacija zločina od tada kristalizirala je izazov: ovo je barbarizam našeg doba, u srcu Europe, uoči 21. stoljeća. Teško je vjerovati da bi ga Rusi bilo kojega soja željeli braniti ili se poistovjećivati sa sramnim kršenjem najosnovnijih norma ćudoređa i odbijanjem mnogo čega što je sam ruski narod postigao od kad je sovjetski komunizam ostavio iza sebe."