ZAGREB, 30. ožujka (Hina) - Nadbiskup zagrebački Josip Bozanić uputio je vjernicima uskrsnu poruku, koju prenosimo u cijelosti.
ZAGREB, 30. ožujka (Hina) - Nadbiskup zagrebački Josip Bozanić
uputio je vjernicima uskrsnu poruku, koju prenosimo u cijelosti.
#L#
"Uvečer na uskrsni dan došao je Isus zaplašenim učenicima s porukom
mira. Pozdravio ih je riječima "Mir vama". Učenici se obradovaše
jer vidješe Gospodina, a On ponovi: "Mir vama", pa dahne u njih i
kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe,
otpuštaju im se, kojima zadržite, zadržani su im" (Iv 20, 21-23).
Isus daje svoj mir. Mir je očito plod onoga što se s Isusom dogodilo.
On je prihvatio smrt. Smrt nije uništila njegovo poslanje. On, koji
je prešao granicu zla i smrti, daje učenicima mir, ali i novoga
Duha. Duh Sveti donosi novo gledanje i novo ponašanje. To bi se
moglo opisati ovako: imat ćeš mir i započet ćeš novi život, ako
opraštaš, ako podupireš dobro.
Stoga je i blaženi Alojzije Stepinac na Uskrs 1941. započeo
propovijed u zagrebačkoj prvostolnici tvrdnjom: "Jedan od
najljepših drova što ih je Isus donio svojim apostolima nakon
slavnog uskrsnuća bio je bez sumnje dar mira".
Po Isusovu daru nastaje nova stvarnost: mir i otpuštanje grijeha.
Kajemo se i praštamo, jer svi smo grešni. Ne kajemo se pred nekim
između nas, ta svi smo u zlu. Kajemo se pred Bogom svetim koji nas
prozire da bismo ušli u novo: u Božje gledanje, u Božje ponašanje, u
Božje postupanje.
Nalazimo se u trećoj godini neposredne pripreme na Veliki jubilej
godine 2000. Ova je godina posvećena Bogu Ocu. Sveti Otac kaže: "U
toj trećoj godini smisao 'puta prema Ocu' morat će nagnati sve da, u
prianjanju uz Krista, Otkupitelja čovjeka, poduzmu korake
autentičnog obraćanja" (TMA, 50).
U buli najave Velikog jubileja "Otajstvo utjelovljenja" Ivan Pavo
II. poziva ovim riječima: "Kao nasljednik Petrov tražim i
zahtijevam da se Crkva u ovoj Svetoj godini milosrđa, ojačana
svetošću koju prima od svoga Gospodina, pokloni pred Bogom i
zatraži oprost za prošle i sadašnje propuste svojih sinova. Svi smo
sagriješili i nitko se ne može smatrati pravednim pred Bogom (usp. 1
Kr 8, 46). Neka se bez straha ponavlja: 'Sagriješismo mi i oci
naši!' (Jr 3, 25), ali neka svi budu sigurni da 'ondje gde se umnožio
grijeh, nadmoćno izobilova milost' (Rim 5,20). Očev zagrljaj koji
on čuva za svakoga koji mu pokajan dođe ususret bit će pravedna
nagrada za ponizno priznanje grijeha, svojih i tuđih (br. 11).
Braćo i sestre u vjeri, pozivam vas da se prigodom ovog Uskrsa, a u
Godini Boga Oca, te u svjetlu navedenih Papinih riječi upitamo svi:
što to Sveti Otac tako snažno traži od Crkve, od nas članova Crkve,
kao pripravu za Veliki jubilej?
Ivan Pavao II. poziva nas na obraćenje. "A obraćenje je u prvom redu
plod milosti. Duh Sveti je onaj koji nuka svakoga od nas 'da uđe u
sebe samoga' i da bude svjestan potrebe da se vrati u Očev dom (usp.
Lk 15, 17-20). Ispit savjesti je, prema tome, jedan od najvažnijih
čina osobnog života. Njime se, naime, svaki čovjek stavlja pred
istinu svoga vlastitog života. Tako on otkriva kako su daleko
njegovi čini od ideala za koje se odlučio (OU, 11).
Sveti Otac ističe vjernički znak čišćenja pamćenja. Taj znak, prema
Papinim riječima, "od svih vjernika zahtijeva hrabri čin
poniznosti, naime priznavanje propusta koje su počinili oni koji su
nosili ili nose kršćansko ime" (OU, br. 11).
Papa nas poziva na ispit savjesti. Taj ispit savjesti odnosi se na
prošlost i sadašnjost: na priznavanje propusta koje su počinili oni
koji su nosili ili nose kršćansko ime. Ne može se reći da ti propusti
i grijesi pripadaju Crkvi kao takvoj. Trebamo dobro shvatiti
misterij Crkve koja je sveta, bez grijeha, ali nije bez grešnika.
Crkva kao nositeljica milosti Kristove prisutna je u svakome od nas
u svemu onome u čemu jesmo i u čemu djelujemo po Duhu. Grijeh nas
naprotiv isključuje iz života Crkve koji je ona primila od Krista i
daje ga nama. Grijeh uvodi suprotnost tom životu i postaje uzrokom
prekida duhovnog zajedništva i sterilnosti kršćanskog ponašanja.
Stoga je u Crkvi stalno prisutno: svjedočenje i sablazan.
Iako je Crkva sveta po svojem zajedništvu s Kristom, ona neprestano
čini i pokoru jer prepoznaje kao svoje pred Bogom i ljudima, svoje
grešne sinove i kćeri. Kao što izjavljuje koncilska konstitucija o
Crkvi Lumen gentium: "Crkva, koja u svom krilu obuhvaća grešnike, u
isti mah sveta i uvijek potrebna čišćenja, neprestano vrši pokoru i
obnovu" (br. 8). Pokora temelji svoju sigurnost na činjenici da
grijeh nema zadnju riječ, jer sve rane koje je grijeh prouzročio
mogu biti zaliječene obnoviteljskom milošću Otkupitelja. U Crkvi
je kroz vjekove stalno prisutan rast u svetosti po uzoru Blažene
Djevice Marije, o čemu svjedoči kult mučenika i svetaca. Crkva nosi
u svome povijesnom spomenu i vjernost kao i zataju svojih sinova i
kćeri.
Papa Ivan Pavao II. želi da se Crkva očisti i da zasja u novom
svjetlu na pragu trećeg tisućljeća kršćanstva. Njegov poziv na
čišćenje pamćenja je sasvim konkretan. On se sastoji od ispita
savjesti i od suočenja s istinom. A istina se, kako kaže Drugi
vatikanski koncil, "ne nameće drugačije nego snagom same istine
koja u isti čas i blago i snažno ulazi u dušu" (DH, 1).
Kada je riječ o priznavanju propusta koje su počinili oni koji su
nosili kršćansko ime, radi se o crkvenom zajedništvu s onima koji su
živjeli prije nas. Danas ima kršćana koji izražavaju negativan sud
o prošlosti. Takav je sud jednostran i često neobjektivan. Prošlost
se ne može ni odbijati, niti brisati. Pokajati se za grijehe koje su
počinila naša braća i sestre u prošlosti, ne znači opteretiti
povijest bremenom grijeha. Prošlost predajemo Božjem milosrđu.
Samo Bog u pravom smislu oprašta, jer samo Bog spašava. Pravo
oproštenje ne može biti drugo nego uskrsnuće od mrtvila. Samo Bog
uskrisava mrtve. Isus Krist izgovara na križu riječi oproštenja
koje kao Jedinorođeni Sin upravlja Ocu. On nije rekao: "Ja vam
opraštam", nego "Oče, oprosti im, ne znaju što čine" (Lk 23,34).
Preispitivanje prošlosti mora nam pomoći da učinimo ozbiljan ispit
savjesti zbog naše sadašnjosti.
Povijest ne smijemo prepustiti šutnji, jer prikrivanje i tabu-teme
rađaju kompleksom, strahom i sramom. Takva se šutnja zatvara
milosrđu Božjem te guši život, zajedništvo i solidarnost. Ona
pogoduje razvoju zatvorene mitološke svijesti.
Na kraju dvadesetog stoljeća, pripremajući se za Veliki jubilej,
osjećamo potrebu za preispitivanjem naše prošlosti, osobito onoga
što se u nas dogodilo u ovom stoljeću. Ispit savjesti otvara put k
istini, a "istina će vas osloboditi" (Iv 8, 32).
I Katolička Crkva u Hrvatskoj i hrvatski narod nakon demokratskih
izbora i Domovinskog rata žive u novom ozračju koje omogućava miran
i objektivan pristup vlastitoj prošlosti, da bi se mogli otvoriti
novoj budućnosti. Neka nas ovogodišnji uskrsni blagdani pripreme
za takav hrabri i odgovorni korak.
Sveti Otac poziva čitavu Crkvu, a time i Crkvu u Hrvatskoj na
vjernički znak čišćenja pamćenja kao hrabar čin poniznosti, na
preispitivanje prošlosti i na suočenje s istinom o vlastitom
životu.
Blaženi Alojzije Stepinac je svjedok i mučenik ovoga stoljeća. On
sve poziva na ispit savjesti, a svome hrvatskom narodu pruža, kako
nam reče Ivan Pavao II., "svojevrsni kompas da bi se znao
orijentirati".
Poziv Svetog Oca u vidu pripreme za Veliki jubilej godine 2000.
omogućuje Crkvi da se otvori za dar Krista Uskrsloga: za mir što ga
samo Bog može dati.
Svima želim radostan i blagoslovljen Uskrs!", navodi se u uskršnjoj
poruci zagrebačkoga nadbiskupa Josipa Bozanića.
(Hina) pp/tk dd